Stefan Šćepović: Uprava Partizana treba da ostane, Bordalas nije iskren

Vreme čitanja: 12min | pon. 24.08.26. | 17:05

Iskusni napadač Teleoptika i bivši igrač Hetafea gost u novoj epizodi podkasta “2x45”

Nema mnogo slučajeva u našem fudbalu gde su otac i sinovi ostavili trag u jednom velikom klubu, tako da se porodica Šćepović mora svrstati u posebnu kategoriju pripadnosti jednom dresu. Svako sa sobom nosi svoja iskustva iz Humske, uvek će se pričati da je neko na osnovu talenta mogao da pruži i više, ali im je ljubav prema Partizanu zajednička i na podjednak način izražena. To se nikada nije promenilo, niti će.

Stefan Šćepović se ovog leta ponovo vratio na stadion Partizana, doduše sada kao član razvojnog tima Teleoptika, i izrazito mladom timu doneo neophodno iskustvo. Interesantno je to što mu je jedan od trenera u stručnom štabu Marka Jovanovića upravo njegov mlađi brat Marko, koji se odlučio da okači kopačke o klin i uđe u trenerske vode, dok Stefan još uvek ne razmišlja o tome, pošto uživa kao igrač.

Izabrane vesti

Gostujući u podkastu „2x45” na dan utakmcie između Mladosti iz Lučana i Partizana, samim tim i pre najnovijih dešavanja u Humskoj, Stefan Šćepović se osvrnuo na svoju zapaženu karijeru, u kojoj je promenio čak 10 zemalja i tri različita kontinenta, i svuda postigao barem po jedan gol. Naravno, dotakao se i trenutnog momenta u Partizanu, ali je prva tema o kojoj smo razgovarali bio Teleoptik.

Optičari su sezonu započeli sa dva poraza, ali su se dolaskom iskusnih Šćepovića i Dušana Cvetinovića stvari promenile iz korena. Partizanov razvojni tim je osvojio četiri boda u poslednja dva kola i umakao sa samog dna tabele.
„Eto, prva dva kola mi nismo bili tu. Namestilo se da sada iz ova dva kola od šest bodova uzmemo četiri, i mislim da mladim igračima to dosta znači. Gledam i na treninzima i na utakmicama, pogotovo što on pozadi priča i namešta odbranu, a ja sam gore gde mogu da pomognem ostalima. Mislim da će to biti dobro kako sezona bude odmicala”, počeo je Stefan Šćepović.

Kako funkcioniše saradnja sa bratom? On je u ulozi pomoćnog trenera, mlađi je, ali ti moraš da ga slušaš.
„Jeste, to je čak neko prokomentarisao i od ovih mlađih igrača: ’On je mlađi, kako je on trener, a ti i dalje igraš?’. On se oseća tako, odlučio je da neće više da igra. Već duže vreme je razmišljao o tome da uđe u trenerski posao, tako da je saradnja za sada dobra, videćemo. Uvek ima tih nekih situacija gde će mi sigurno ukazati na neke stvari, jer on sa strane vidi bolje nego mi unutra, na terenu. Tako da, moramo da slušamo trenera šta radi.”

Šta ti sada najčešće viče?
„Za sada nije vikao, videćemo. Kroz šalu sam mu rekao: ’Vidi, stariji sam, iako si trener, nemoj da bude problema’. Naravno, to je bila šala. Zašto da ne, on će svakako izvlačiti te neke situacije sa utakmica. Radi uglavnom sa napadačima, svako u štabu ima svoje zaduženje, pa ćemo videti šta ima da mi pokaže i gde treba da se poboljšaju stvari.”

Jedan od razloga zašto smo pozvali Stefana u goste jeste i taj što je dugo igrao u Španiji i nosio dres Partizanovog rivala u plej-ofu Lige konferencije. Hetafea, upravo pod vođstvom Hosea Bordalasa. Deli utisak sa ostatkom javnosti da je prvi meč mogao i morao da se završi drugačije po crno-bele.
„Nažalost, utakmica se završila tako kako se završila. Mogla je da bude drugačija, ali to je neki stil fudbala koji Bordalas gaji tokom cele karijere, vodeći i ostale timove u Španiji. On jeste Španac, ali se po stilu igre razlikuje. Bio mi je trener u Hetafeu godinu dana i vrlo dobro znam šta traži od svojih ekipa. Uvek ide na te neke vanfudbalske stvari, na provokacije sa klupe, gubljenje vremena... Njega i u Španiji dosta kritikuju kroz medije zbog tih stvari koje radi, ali on uvek uzvrati rezultatom i sve ućutka.”

Foto: AFP, Šćepović i Kristijano RonaldoFoto: AFP, Šćepović i Kristijano Ronaldo

Prisetio se jedne zanimljive anegdote.
„Sećam se jedne situacije za koju sam čuo, nisam bio tu, Španci su mi pričali, kad je radio u nekom drugom klubu. Pošto je on stvarno na klupi non-stop aktivan u utakmici, ide levo-desno, hoda i šeta se gore-dole... Bila je kontra za drugu ekipu, a on se okrenuo ka klupi i rekao tom pomoćniku: ’Sada, sada!’, a ovaj uzima loptu i baca je u teren da prekine kontru. I kako je doletela lopta na teren, ovi su se zbunili, ne znam ni šta je bilo, i sudija je prekinuo igru. Naravno, to je video delegat, odnosno četvrti sudija, došao je i dao crveni karton tom koji je to uradio. Ali, kao što ti kažem, igraju na te stvari. Tako da u Beogradu može da bude svašta. Ne znam šta će da se desi, ali sa njihove klupe očekujem svašta, pogotovo ako rano bude 1:0 za Partizan ili ako se rezultat otvori tako da njima ne ide u korist.”

Šćepović je bio u nemilosti Bordalasa u toj sezoni, a da pritom nije dobio jasan odgovor zbog čega je sklonjen iz tima.
„Prvih par kola Horhe Molina i ja igrali smo zajedno u špicu, s tim što sam ja delovao malo iza njega. Dobijemo Lugo u gostima sa 1:0, ja dam gol, a trener me već posle dve utakmice skloni na klupu i ništa mi više nije bilo jasno. Mislio sam: ’Hajde, možda hoće nešto da proba.’ Međutim, prođe druga, treća, peta, osma, dvanaesta utakmica - a ja ne igram. Uglavnom sam na klupi, uđem tek ponekad. Odlučim da odem na razgovor s njim, jer redovno treniram, ćutim, a ne znam na čemu sam. On je imao te svoje fore, po meni nije bio iskren. Kada sam ga otvoreno pitao zašto ne igram, odgovorio mi je: ’Ne bih znao šta da ti kažem.’ Ako mi trener kaže da ni sam ne zna zašto ne igram, šta ja tu dalje da razumem? Sklonio me je iz tima negde u 10. ili 11. kolu, a sledeći put sam bio u startnoj postavi tek u poslednjem, 42. kolu - i to samo zato što smo već osigurali treće mesto i plasman u plej-of. Igrali smo protiv Majorke u gostima, njima ta utakmica ništa nije značila, završilo se 3:3 i postigao sam dva gola. I posle svega toga, u plej-ofu sam dobio svega pet minuta na terenu.“

A šta misliš, kako će da pripremi ekipu za revanš u Beogradu? Šta će im reći u svlačionici pred izlazak na teren?
„Ne znam tačno šta će im reći, ali sigurno će tu biti onih njegovih priča da moraju da 'izginu', da im je to jedinstvena šansa... On ima taj pristup, a trener naravno i mora da ume da motiviše igrače. Pričaće im da će biti upisani u istoriju Hetafea ako uđu u grupnu fazu. Međutim, sigurno će igrati i na te neke provokacije, 100 odsto, jer on je takav – to njega diže i on to voli. Šta će im tačno reći, ne znam, ali mislim da može da bude svašta sa njihove klupe kako se bude bližio kraj utakmice i ako oni budu blizu ulaska u grupnu fazu.”

Misliš li da atmosfera na tribinama može da utiče na takav tim?
„Znate kako, ne može sada to da utiče na njih nešto drastično, ali ako Partizan povede 1:0 i onda krene navijanje sa tribina... Nadam se da će biti tako, jer to i treba ekipi – da im navijači daju vetar u leđa. Ja mislim da atmosfera može da pomogne. Nema veze to što su oni navikli da igraju pred 50 ili 60 hiljada gledalaca, jer nije isto navijanje. Nije isto kada igraš protiv ekipe čiji navijači konstantno navijaju i vrše pritisak, u odnosu na to kada igraš u Španiji pred 50.000 ljudi u pozorišnoj atmosferi.”

Kakav je tvoj stav o trenutnom klupskom ambijentu? Videli smo šta se sve desilo: kratak spoj na relaciji Ilić–Jovšić, odstranjivanje Zubairua, pominjanje Seka u negativnom kontekstu, povreda Žea, za kog je pitanje da li će biti spreman za revanš. Dosta nekih okolnosti ne ide Partizanu na ruku.
„Koliko sam pročitao i koliko znam, ta nedisciplina sa njihove strane traje već duže vreme. Verovatno zbog širine rostera treneri nisu imali opciju da ih ranije odstrane – koga bi u tom slučaju stavili da igra. Ali, ja sam apsolutno za to. Ako se neke stvari ne poštuju i greške se ponavljaju, mora se reagovati. Kada kazniš igrača novčano, on će to da plati i da nastavi po svom. Ali kad ga udariš po statusu, to je nešto najgore i najteže za jednog igrača. Znam kako je to, iako nikada u karijeri nisam imao slučaj da me je neko odstranio. Međutim, kod sportista uvek proradi taj ego: ’Kako sad on mene da odstrani?’. Zato se slažem sa ovim potezima. Ako neko ne poštuje ekipu i klub u kom je, ima drugih koji čekaju svoju šansu.”

Tu se otvara pitanje... Zubairu je statistički najbolji Partizanov ofanzivac ove sezone, a Sek uživa veliko poverenje svih trenera otkad je ovde, pritom ljudi iz kluba kažu da je on najjače oružje ekipe. Kako pomiriti te dve opcije – da im se možda gledalo kroz prste jer su potrebni na terenu?
„Statistički gledano jeste tako, ali da li je to što su prikazali na terenu zaista dovoljno, po meni je upitno. Sek možda i može da napravi razliku u smislu stvaranja viška, ali kada je reč o Zubairuu... Dao je neke golove u kvalifikacijama, ali koliko je zaista doprineo samoj igri Partizana – to je pod znakom pitanja. Gledam utakmice, ispratio sam skoro svaku, tako da mogu to iskreno da kažem i nemam šta da krijem. Ali opet, svaki igrač ti je na neki način potreban. Međutim, na nekom to mora da se prelomi. Da on možda nije to uradio i bio kažnjen, sutra bi neko treći napravio problem, opet bi neko kasnio na sastanak i slično. Jednostavno, moraš negde da presečeš kako bi dao primer ostalima da takvo ponašanje ne može da prođe.”

Kako gledaš na najavu vodećih ljudi Partizana da bi, u slučaju da se ne prođe Hetafe, mogli da se povuku? Da li je to po tebi dobar ili loš korak i kako generalno vidiš organizaciju Partizana van terena?
„Iskreno, ne bih voleo da odu. Mislim da su to ljudi koji vole klub – pogotovo Danko, koji je ceo život u Partizanu, kako igrački tako i sada. On zna kako se radi u interesu Partizana i ja zaista ne vidim ko bi posle njih mogao tu da dođe. S druge strane, odlučili su se za put da pokušaju najpre da stave Partizan na noge, pa da onda polako kluba bude ono što i treba da bude. Partizan je i dalje ogroman klub, ne samo na ovim prostorima nego i u Evropi, tako da mislim da njihov odlazak ne bi bio pravi potez. Dosta je tu sportskih ljudi, Raća je novi direktor koji je takođe igrao, Danko je tu, Rasim kao predsednik ima svoju ulogu... Po mom mišljenju, iz onoga što vidim i znam, rade dobar posao. Kao neko ko voli Partizan mislim da ne bi bila prava odluka da napuste klub. Ide se uzlaznom putanjom, ide se putem u koji svi veruju i ne bi bilo dobro da odustanu u ovom trenutku, nebitno kakav rezultat bude u četvrtak.”

Vrlo zanimljiva opaska, s obzirom na to da će se mnogi setiti tvog nekadašnjeg odnosa sa Dankom u Mađarskoj. Pokazuješ da nisi ličan i da nema sujete?
„Ma ne, to je fudbal i to su stvari koje se dešavaju. Ja se sa rođenim bratom pokačim milion puta, evo i sad posle utakmice sa Spartakom... To je fudbal, to je život i ja na to ne gledam tako. Šta je bilo – bilo je, idemo dalje. Ako neko radi prave stvari za klub, kakve veze ima da li je u nekom trenutku karijere bilo nekih nesuglasica? To je daleko iza nas. Partizanu želim da stane na noge. Ljudi koji su sada u klubu rade dobre stvari, jer pitanje je šta bi bilo da se nastavilo onim starim putem. Bilo je potpuno nerealnih visina ugovora i očekivanja, klub jednostavno nije bio na dobrom putu. Sada se stalo na noge, dugovanja su se prilično smanjila, pa zašto bi onda odlazili kada se konačno rade prave stvari”, poručio je između ostalog Stefan Šćepović.

Gostujući u novoj epizodi podkasta “2x45” Stefan Šćepović je rekao i svoje viđenje o dolasku Alberta Rijere i svetskom trendu angažovanja španskih trenera. Prisetio se posebnih trenutaka u dresovima Sportinga iz Hihona i Seltika, pričao o posebnoj konekciji sa porodicom proslavljenog reprezentativca Laneta Jovanovića i otkrio imena velikih klubova, sa kojima je tokom karijere bio u kontaktu, ali se nisu poklopile kockice da obuče njihov dres.


tagovi

Stefan ŠćepovićTeleoptikDanko LazovićFK PartizanHose BordalasPodkast "2x45"

Sledeća vest