Velikani VS Partizan: Pet Zlatnih lopti u Humskoj...

Vreme čitanja: 6min | sre. 29.04.20. | 09:05

Sa kojim su se sve asovima nadmetali crno-beli na stadionu JNA tokom šezdesetih godina prošlog veka...

U danima kad nema sportskih događaja i kad nije baš najjasnije kada će se oni najveći i najpopularniji vratiti na male ekrene, redakcija MOZZART sporta zavirila je u istorijske spise i sprovela opsežno istraživanje pod radnim naslovom: NAJBOLJI FUDBALERI KOJI SU GOSTOVALI U BEOGRADU I IGRALI PROTIV NAŠA DVA NAJPOPULARNIJA KLUBA. Imajući u vidu da se radi o ogromnom broju fantastičnih igrača, odlučili smo da sastavimo idealne timove po decenijama. Dakle, najboljih 11 iz pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih godina... Pa tako sve do druge decenije novog milenijuma, ove na izmaku. Naravno, za svaku deceniju sastavili smo po dva drim-tima. Jedan od fudbalera koji su igrali protiv crveno-belih, drugi od asova koje su se nadmetali sa crno-belima. Čisto da bude zanimljivije. Malo poređenja, diskusija, neće biti naodmet, zar ne? I naposletku da pojasnimo: konačni izbor rezultat je ličnih utisaka grupe autora serijala (za poslednje četiri decenije), odnosno čuvenje (priče iz davnina), trofeji, golovi i individualna priznanja za velemajstore iz crno-bele ere. Na kraju i sami smo se iznenadili kakvu smo malu istoriju fudbala ispisali prisećajući se svih tih veličina. A proći će ih kroz ove članke više od 500! Pa da krenemo u našu malu avanturu... Uz nadu da nam nije promaklo mnogo vedeta vrednih pažnje i da ćete se fino zabaviti...


Nemamo dilemu – ako bismo se upustili u nekakvo glasanje, idealni tim Partizanovih rivala iz šezdesetih godina bio bi u najužoj konkurenciji za ukupan trijumf, za epitet najbolje decenijske ekipe koja je dolazila u Humsku.

Izabrane vesti

Za uvod u priču biće dovoljan ovaj podatak: u startnoj postavi nalazi se čak pet osvajača Zlatne lopte?!

 Velikani VS Partizan '50: Navala od koje zastaje dah, 1.547 golova u nogama i jedan veliki mislilac na sredini

Šezdesetih godina prošlog veka crno-beli su četiri puta igrali u Kupu šampiona, 1966. stigli do finala, pa su u Beograd, razumljivo, dolazile neke od najboljih ekipa onog doba. Pomenimo neke: Juventus, Inter, Mančester Junajted, Lids... O koliko se moćnim ekipama radilo govori podatak da smo gotovo isključivo od njihovih članova formirali startnih 11.

Ponovo smo se, kao i za tim “Pedesete”, odlučili za formaciju sa pet navalnih igrača (2-3-5). Mada je u ono vreme već bila zastarela i prevaziđena. Nije bilo druge. Samo na taj način mogli smo da sve velike zvezde od prvog minuta “pošaljemo na teren”.

Da počnemo...

Đulijano Sarti, kao jedan od najboljih golmana pedesetih i šezdesetih godina 20. veka, poneo je “jedinicu” ipsred Harija Grega (Mančester Junajted), Roberta Anzolina (Juventus) i Georgija Najdenova (CSKA Sofija). Čuvao je mrežu čuvene Fjorentinine generacije koja je došla do finala Kupa šampiona, a onda prešao u Milano i bio nezamenjiv kod Elenija Erere u eri “Grande Intera”. Dvostruki prvak Evrope (sa Nerazurima), dvostruki klupski prvak sveta (sa Nerazurima), osvajač Kupa pobednika kupova (sa Fjorentinom)... Nije bilo dileme.

Bekovski par čine Italijani, takođe Milanezi. Armando Piki iz Intera i Ćezare Maldini iz Milana. Pikijeva upornost i brzina sjajno su se uklopili s elegancijom i visokim tehničkim kvalitetima prvog fudbalskog viteza iz dinastije Maldini. Ćezare je gostovao na stadionu Partizana novembra 1964, u čuvenoj prijateljskoj utakmici završenoj velikom tučom. Piki, Sarti i ostali interisti u Humskoj su bili nekoliko meseci ranije, kada su na putu do prvog trofeja prvaka Evrope u četvrtfinalu eliminisali Partizan – 2:0, 2:1.

Kao levi half još jedan prvotimac tog strašnog Intera – Đakinto Faketi. Čuvena “trojka”, sticajem okolnosti na poziciji “šestice”. Jedan od najefikasnijih defanzivaca u istoriji fudbala i veličina kakva se rađa jednom u pola veka. Znaju to najbolje navijači Intera. Postigao čak 75 golova za Nerazure.

Na poziciji desnog halfa Bili Bremner, član najslavnije generacije Lidsa, čovek čija se statua nalazi ispred Eland rouda i po glasovima navijača najveći fudbaler kog je klub iz Jorkšira imao. U timu s toliko velemajstora jedan ovakav razbijač i eksplozivni snagator bio bi zlata vredan, otuda nismo imali dilemu kada je u pitanju Bremnerovo mesto...

Sa meča Mančester Junajted - Partizan (Šoškić i Lou)

I sada dolazimo do prve od pet Zlatnih lopti u ovom sastavu. Dugo je Luis Suarez, nekadašnja vedeta Barselone i Intera “grejao klupu”. Jednostavno, nismo mogli da mu pronađemo mesto u napadu. Da bismo onda uvidom u njegove karakteristike shvatili da bi as takvih kvaliteta bez problema mogao da odgovori i na poziciji isturenog centarhalfa. Možda nije najsrećnije rešenje, možda bi ovakaj sastav primao najmanje tri, četiri gola po utakmici, ali isto tako verujemo da bi uvek uspevao da postigne više.

Suarez je prelaskom iz Barse u Inter leta 1961. postao najskuplji igrač na svetu. Plaćen je 250.000.000 lira, što je u današnjoj vrednosti oko 140.000 evra. Zlatnu loptu dobio je godinu dana ranije i još tri puta se našao u TOP 3 u trci za najboljeg fudbalera Kontinenta. Za njega je definitivno moralo da bude mesta u ovom timu.

I konačno navalna petorka: Best, Macola, Lou, Sivori, Čarlton. Četvorica od petorice na svom vrhuncu ponela su oreol najboljeg igrača Evrope. Sandro Macola bio je drugi jedne godine, iza Johana Krojfa...

Ovakvu skupinu genijalaca nije potrebno posebno predstavljati. Svi znaju za Junajtedovo Sveto Trojstvo i statue izlivene u bronzi ispred Old Traforda. Jedan do drugog zauvek: nonšalantni i nenadmašni Best, golgeter i dušmanin Lou s podignutom rukom i dobri duh grada Čarlton, oslonjen na Louovo rame.

Svaki će vam Italijan reći da Sandro Macola igrački nije nadmašio tatu Valentina. Ali kako bez takvog imena? I naposletku spektakularni mališa Omar Sivori. Idol našeg Dragoslava Šekularca. Zvezda Juventusa i Napolija. Jedan od retkih igrača kome je pošlo za rukom da ga “do daske” priznaju i Evropa i Južna Amerika. Argentinac ima i Zlatnu loptu i priznanje za najboljeg fudbalera Zelenog kontinenta.


PARTIZAN - IDEALAN TIM 60-ih (2-3-5): Đulijano Sarti (Inter) - Ćezare Maldini (Milan), Armando Piki (Inter) – Bili Bremner (Lids), Luis Suarez (Inter), Đakinto Faketi (Inter) – Džordž Best (Mančester Junajted), Sandro Macola (Inter), Denis Lou (Mančester Junajted), Omar Sivori (Juventus), Bobi Čarlton (Mančester Junajted).

Konstatovali smo već – prva opcija bila nam je nešto defanzivnija varijanta, pa su se na mestu Luisa Suareza, na sredini, rotirali Horst Diter Hetges i Bili Foulks. U zavisnosti od dana i raspoloženja. Šalu na stranu... Bek i half Verdera, odnosno defanzivni vezista Mančester Junajteda, izgubili su bitku s atraktivnijim, kreativnijim igračem. Na kraju krajeva – izgubili su bitku sa Zlatnom loptom. Dovoljno za opravdanje?

I Tarčisio Burgnič imao je svoju šansu. Interov veliki desni bek, popularna La Roccia (stena), na kraju je ipak ostao “na klupi” zarad svog klupskog kolege i kompletnijeg defanzivca Armanda Pikija.

Dobri poznavaoci brazilskog fudbala imaće verovatno najviše razloga da zamere na izboru odbrane. Konkretno na izostavljanju Sao Paulovog velikana Roberta Dijasa. Sao Paulo je 1970. došao na prijateljski meč sa Partizanom (rezultat 3:3), u timu je bio i Dijas, čije se ime u Južnoj Americi izgovara s velikim poštovanjem. Odigrao je preko 500 utakmica za Trokolore i postigao 76 golova. Pele ga je više puta u svojim izjavama etiketirao kao “jedinog čoveka na svetu koji je mogao da ga u potpunosti zaustavi”. I zaista, na jednom ligaškom meču Santos – Sao Pulo (3:3) Roberto Dijas u potpunosti je “isekao” Pelea, sprečio ga da postigne gol (kao i da asisitira), dok je sam dva puta tresao mrežu Santosa.

Kada govorimo o navali teško je pronaći “nepravilnosti”. Sve te Zlatne lopte... Na najvećim mukama bili smo zbog Lidsovog Edija Greja. Ubitačno krilo, strašan dribler, jedan od najvećih rođenih na Ostrvu. Treći na listi najvećih fudbalera koji su nosili dres Lidsa, iza pomenutog Bilija Bremnera i Džona Čarlsa.

Za razliku od “Zvezdinog” tima šezdesetih u “Partizanov” nije ušao nijedan Ujpeštov velikan. Čak ni Ferenc Bene. Eto još jednog pokazatelja kako je brutalna konkurencija bila...

♦♦♦ PREKOBROJNI ♦♦♦ 

Golmani: Roberto Anzolin (Juventus), Hari Greg (Mančester Junajted), Georgi Najdenov (CSKA Sofija).

Odbrana: Horst Diter Hetges (Verder), Luiđi Radiče (Milan), Tarčisio Burgnič (Inter), Pablo Forlan, Roberto Dijas, Žurandir (Sao Paulo), Bil Foulks (Mančester Junajted), Džeki Čarlton, Norman Hanter (Lids).

Vezni red i napad: Amarildo (Milan), Bruno Nikole (Juventus), Nobi Stajls, Pat Krirend (Mančester Junajted), Žair, Horst Šimanijak (Inter), Edi Grej, Piter Lorimer (Lids), Ferenc Bene, Šandor Zambo, Janoš Gereč, Antal Dunai, Laslo Fazekaš (Ujpešt Doža), Hans Jurgen Krajše (Dinamo Drezden), Tomaš Pospihal (Banjik), Andrej Kvašnjak, Jozef Vojta (Sparta Prag).


PRIREDILIDejan Stanković, Aleksandar Gligorić, Predrag Dučić
FOTO ILUSTRACIJE: Mozzart Sport


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara