
Rijerini postulati i sličnosti sa Baharom: Staviti prst na čelo i dobrano promisliti…
Vreme čitanja: 7min | uto. 11.11.25. | 08:06
Španac nije neko ko insistira da u svakoj utakmici mora da se pobedi i na to u Zvezdi, ako se odluče na rastanak sa Milojevićem i odaberu trenera Celja, moraju da budu spremni. Upravo to je bilo nešto što je Izraelcu spočitavano
Ne pamti se kada je neki trener zvezdašku publiku doveo tako brzo do euforije kao Barak Bahar, a zatim jednako munjevito do stanja očaja i beznađa. Da su posle Fjorentine bili klupski izbori, preterane dileme ne bi bilo – dobio bi sva ovlašćenja. A ipak, na kraju je, ispostaviće se, eksperiment bio neuspešan. Poverenje je za tren oka nestalo. Razlog nije Liga šampiona, jer utisaka je bio dobar, no od njega se ne živi, već od rezultata, a na Topčiderskom brdu nisu imali strpljenja da ih čekaju.
Barak Bahar je znao da bude ravnodušan posle poraza, nije ih dramatično shvatao, ali se oni tako doživljavaju u Crvenoj zvezdi. I to je jedna od stvari na kojima je pao. Imao je neuspeha za polusezonu koliko nekada Vladan Milojević za dve pune. Nije insistirao na tome da svaka utakmica mora da se dobije, a tako razmišlja i Albert Rijera, koji figurira kao neko ko bi u dogledno vreme mogao da sedne na klupu srpskog šampiona.
Izabrane vesti
Sličnosti između Alberta Rijere i Baraka Bahara postoje. I ukoliko se u Crvenoj zvezdi odluče na rastanak sa Vladanom Milojevićem, te izbor padne na trenera Celja, moraće da budu pripremljeni da progutaju poneku knedlu. Pre svega odgovorni da stave prst na čelo i dobrano promisle…
Jer, već jednom trpeljivosti i tolerancije nije bilo u dovoljnoj meri, a upravo to biće potrebno za poimanje fudbala koje Albert Rijera ima. Pobornik je teze da pobeda ne mora u svakom trenutku da bude najvažnija, zastupnik je teze da je poštovanje ideje važnije.
„Na poluvremenu sam rekao momcima: ’Ako poginemo, ako umremo, onda ćemo umreti na naš način’. A, naš način je da se dodajemo, da nateramo protivnika da trči i da igra našu igru. Možda ćemo da imamo bolje ili lošije poluvreme, ali nećemo pokazati drugačiji karakter, nećemo se drugačije ponašati. To nikada neću dopustiti, taj deo ne smem da dozvolim da se promeni. Mene nije briga za rezultat, važno mi je da igramo našu igru. Jer, ako budemo igrali našu igru, onda ćemo imati šansu da pobedimo“, pričao je Albert Rijera posle pobede nad Legijom, ukupno treće u ovom izdanju Lige konferencije.
Imao je polučasovni monolog i pokušavao je svim prisutnima da objasni njegove postulate fudbala. Da, jeste bitno da se pobeđuje, ali nekada dođe dan kada je protivnik bolji i treba mu stisnuti ruku.
„Nisam ovde da bih stekao prijatelje, već da tim igra dobro i pobeđuje. Ako igrač igra loše, ja ga zamenim. Da sam mogao da promenim 11 igrača na poluvremenu, promenio bih. U nedelju će imati još jednu utakmicu i priliku da pokaže da je dobar. Jednostavno je. Samo pogledajte Real Madrid, Liverpul… Koliko igrača koji vrede 150.000.000 evra nije igralo dobro? To se dešava svima, to se dešava i nama. Ponekad je sasvim prihvatljivo i da ne odigraš dobro, jer je to fudbal. Ne dozvoljavam da se uplašimo, da se osećamo malim, bez obzira na to ko je sa druge strane. Očekujem da nekada patimo u Evropi, a moje poslednje reči upućene igračima u svlačionici su bile: ’Vi se, je**no, takmičite u Evropi! U Evropi! Mi smo živi celu utakmicu, iako Legija ima fantastične igrače i izskustvo igranja u Evropi. Na stranu rezultat, bili ste živi sve vreme’“.
Albert Rijera nije hladan, ne distancira se od igrača. Isto se odnosi prema svima u timu, što su potvrdili Franko Kovačević i Žan Karničnik, kao i sportski direktor Genadij Golubin (intervje ćete na stranicama Mozzart Sporta moći da čitate u narednim danima). Ne pravi razlike. Ima neverovatan odnos sa igračima, takav je bio i Barak Bahar, ali u Izraelu. Drugačiji odnos imao je sa igračima u Beogradu.
Nije strano španskom treneru da fudbalerima da voljno i po sedam, osam ili devet dana dok traje reprezentativna pauza. Još kako znaju to da cene, a posebno se ophodi prema domaćim fudbalerima.
Jedna od stvari kojima se vodi glasi: stranci moraju znatno da budu bolji od domaćih kako bi igrali.
„Ponosan sam na slovenački tim, na slovenačke igrače. Sada želim da govorim o karakteru. Neće pričati samo o Celju, već o zemlji. Zašto bismo se osećali malim? Zašto bismo se osećali sporijim, lošijim od drugih u Evropi. Najvažnije je da se takmičimo protiv takvih timova. Rezultat nije važan, bili smo živi sve vreme. E, to je važno. Imali smo nekoliko trenutaka kada smo patili, ali patili smo iz razloga što smo izgubili loptu. Dali smo loptu i sa njom priliku“.
I priču ne menja od nedelje do nedelje. Dosledan je, drži se izrečenog. Slično je za slovenačke medije pričao i krajem protekle sezone kada je u velikim utakmicama znao da stavi i sedmoricu domaćih u startnu postavu.
„Zaslužili su to. Znate šta, uvek kažem strancima: ’Ako želite da igrate, morate da budete bolji od Slovenaca. Ako niste, igraće Slovenci’. Ovo je njihova zemlja, zaslužuju da igraju. Ali, ne gledam samo pasoš, onaj ko zaslužuje da igra – mora da igra“.
Pronalazi put i način da dopre do igrača. Jedan primer je Franko Kovačević, strelac 25 golova u tekućoj sezoni, a možda i bolji Žan Karničnik. Jer, iako je po vokaciji bek, ne koristi ga samo tu. Učestvuje u izgradnji napada, po potrebi igra i iza napadača. Kada ga je protiv Legije gurnuo napred, postigao je pobedonosni pogodak…
Lopta mu je idealno „sela“, ali i na tome se radilo…
„Karničnik nam je bio potreban kao ’desetka’, ne kao ’šestica’. Bile su nam potrebne tri ’desetke’, a ne dve ’šestice’. Rekao sam mu: ’Žaki, ne treba jako da šutiraš, već kvalitetno. U prvom poluvremenu je pokupio jako i lopta je završila u autu. Ne u gol-autu, nego u autu! Sada se smejemo tome. Na treninzima učim igrače da šutiraju kvalitetno, to je ono što radimo. Treba da naučimo igrače kako da šutiraju i da ne šalju loptu na tribine“, poručio je Albert Rijera i prisetio se da je slovenački reprezentativac bio preplašen kada mu je saopštio odluku:
„Mora da mu se da sloboda. Kada sam ga video, rekao sam mu da neće biti samo bek, već da će biti multifunkcionalan igrač. Čudno me je pogledao, bio je malo uplašen. Rekao sam mu da će biti svuda na terenu – da će igrati i kao ’šestica’ i kao ’desetka’, kao i da ću ga jednoga dana možda staviti u napad. Kada je neko blizu linije, onda je ograničen. Kada nije, slobodu mora da iskoristi. Shvatio je to i postao samouveren. Sada može sve, on je hibridni igrač“.
(©Reuters)Među rečima koje će najčešće iskoristiti je sloboda. Trudi se da je da igračima. Ne vodi ograničenja, što se dalo videti i u utakmici sa Bravom u kojoj je golmana Tijana Zorku zamenio posle 30 sekundi. Ništa nije zgrešio, jednostavno je morao da ga stvari u prvu postavu zbog pravila o bonus igračima. Ali, u Sloveniji, za razliku od Srbije, mladi igrač mora da počne, ali ne i da završi utakmicu.
Stege i okove odbacuje kad god može.
„Jedna od stvari koju trener mora da uradi je da skine lastiš. Ne možete da gušite igrače, ne možete da ih ograničavate. Kada ne igraju dobro, prvo pogledam sebe i kažem: ’Alberte, šta si uradio da igrač ne igra dobro?’ Zapitam se da li je to bilo zbog pozicije, plana ili nečeg trećeg. Odgovornost trenera je na prvom mestu. Fudbal nije samo pomeranje magneta na tabli“.
Celje ima devet bodova iz tri utakmice u Ligi konferencije, proletos je igralo četvrtfinale tog takmičenja, a Albert Rijera je za RTV Slovenija proletos pokušao da objasni šta je do takvog rezultata dovelo i na koji način je dopro do igrača.
„Jedna od rečenica koje sam zapisao i stoje u mojoj kancelariji glasi: ’Moj tim je moje ogledalo’. Sa i bez lopte. Svi hvale koliko dobro Celje igra sa loptom, ali ja insistiram da radimo velike stvari i bez nje – u presingu, skoku, odbrani. Želim da pokažem ljudima da se ova igra ne igra samo sa loptom, već i bez nje, te da smo odlični u obe faze. Stvorili smo ’čudovište’, promenili smo mentalitet. Sve počinje u glavi. Poverenje i samopouzdanje su ključ. Trudim se da ih prenesem na igrače. Ako sam samouveren, mogu da ih motivišem. Morate da verujete da možete da pobedite bilo koga – Fjorentinu, Betis, Gimarais… To je fudbal. Teren pokazuje ko je najbolji. Nikad unapred ne priznajem da je neko bolji, neka teren pokaže! Želim da imamo mentalitet lava, da smo brži i jači od protivnika“.
Od jedne stvari ne beži. Takav je kakav je i ko želi sa njime da sarađuje, mora da prihvati sve pozitivne i negativne strane njegove ličnosti.
„Imam pozitivne i negativne strane. Nisam savršen. I ne pretvaram se da sam savršen. Imam ovaj karakter, ovu ličnost i to me čini ovim što jesam. To sam što sam, sa svim plusevima i minusima. Da nisam ovakav karakter, možda me igrači ne bi pratili. Mogu da se poboljšam, jer sam loš gubitnik. Priznajem to. Ljudi ponekad kažu da sam arogantan, ali razlika između arogancije i samopouzdanja je veoma mala. Za mene je reč samopouzdanje veoma važna. Ne kažem da sam bolji ili gori od drugih, ali verujem u sebe. Ne mogu da obećam trofeje, bodove ili pobede, ali mogu da obećam kako ćemo igrati. Naravno, želimo i pobede, jer to je najlepša stvar u fudbalu. Ali, neću da obećavam stvari koje ne mogu da ispunim“.
Zna šta može i šta ne može da garantuje. Stil – da. Rezultate – nipošto. Pa kome se svidi.
Ko se opkladi na Alberta Rijeru, zna na čemu je i šta takva odluka nosi. Španac traži autonomiju u radu, nije tolerantan na mešanje, a spreman je ponekad i rezultat da žrtvuje kako bi isterao svoje i u budućnosti bio na dobitku...

tagovi
Obaveštavaj me
FK Crvena zvezda

_Cropped.jpg.webp)
.jpg.webp)













.jpg.webp)
_(1).jpg.webp)
