Redak intervju Marija Balotelija: Nisam glup i nisam gotov! Ljudima su negativnosti uvek mnogo zanimljivije od istine

Vreme čitanja: 5min | čet. 06.02.20. | 10:02

Plus o Dibali, Tonaliju., Mihajloviću, Ibrahimoviću...

Mario Baloteli je otvorio dušu u jednom od retkih intervjua. Kontroverzni napadač je dao veliku ispovest za Korijere delo Sport u razgovoru sa Ivanom Zazaronijem.

Koliko god se činilo da je Baloteli uvek prisutan u medijima, to je zato što mediji žele njega, a ne on njih. Baloteli je dao malo intervjua u karijeri, a ovo je biuo jedan od retkih. I zrelijih. Zašto je izbegavao medije i intervjue?
„To isto me je mnogo puta pitao i Mino Rajola. Nagovarao me je da povremeno izađem u javnost i dam neki intrevju kako bih demantovao izmišljotine i kako ne bih ostavljao mnogo prostora za nagađanja. Ali nikad nisam osećao potrebu da to radim i zato sam retko davao intervjue“, kaže Baloteli.  

Izabrane vesti

Da li si mogao da napraviš bolju karijeru? Da li misliš da si porpustio šansu?
„Nije tako. Ništa nije gotovo i znam da mogu više. Imam još vremena da nadoknadim neke stvari. Možda sam i do sada mogao da uradim više, ali ne žalim zbog izbora koje sam pravio. Ne žalim ni zbog nekih gluposti iz mlađih dana. Ne bi imalo smisla da to sada radim. Sada sam porastao i instinkt sam zamenio radnim navikama“.

Balotelija će ipak najviše pamtiti po ponašanju iz mlađih dana.
„Kada sam bio mlađi, mislio sam da je da je dovoljno da igram dobro i postižem golove. Isporučivao sam na terenu što se tražilo od mene i nisam želeo da bilo šta drugo traže od mene i da mi se mešaju u život. Imao sam trenere sa kojima sam imao harmoničan odnos, ali i trenere koji mi nimalo nisu pomogli. Radio sam sa Murinjom i Manćinijem, imali smo nesporazume, ali ne mogu da odlučim ko mi je bio važniji. Imao sam 18 godina i neke stvari nisam razumeo. Ali nisam bio glup. Da li su me ljudi gledali tako? Pa, ljudima su negativne ocene uvek mnogo zanimljivije od istine“.

Prisetio se Baloteli i afere sa pištoljem igračkom iz 2010. kada ga je jedna starija gospođa prijavila policiji. Jedne u nizu o kojima su mediji brujali...
„To sa pištoljem igračkom je bila obična šala sa prijateljima, a predstavljena je kao ozbiljan incident. Kada mi je izbio požar u Mančesteru, uopšte i nisam bio u stanu, a ljudi su pričali da sam zapalio kuću?!  Istina, bilo je nekih glupih incidenata koje sam pravio. Ali najviše dva ili tri. Sve ostalo su izmišljotine i plod fantazije, predrasuda i senzacionalizma. Prošle godine su pričali o navodnom incidentu sa automobilom, a ja uopšte i nisam bio u tom automobilu. Sledeći dan su pričali o nekom ludom izlasku u Padovi. Istina, bio sam u Padovi, išao sam na večeru, pa na piće sa prijateljima i ostao sam do dva ujutro. Sledećeg jutra nisam ni imao zakazan trening, a otišao sam ujutro da individualno treniram. Bolje da me ljudi pitaju šta se zaista desilo umesto da izmišljaju i kreiraju skandale gde ih nema“.

Tu su i brojna isključena i crveni kartoni. Prošle sezone u Marselju je isključen zbog psovanja.
„Potpuna glupost. Trčao sam i rekao „vafa“ (skraćenica od „vafankulo“), sudija je to čuo i isključio me. Vidite, kada bi se isključivali svi igrači koji na terenu kažu „vafa“, utakmice bi se završavale sa po dvojicom igrača u timovima. Otkako sam se vratio u Italiji, nisam imao nijednu svađu, treniram ozbiljno i prilagođavam se zahtevima trenera i saigrača. Tako vam nekada izgledam kao da igram u veznom redu“.

Rasizam je bolna tema za Balotelija jer su rasisti u Italiji svesni da je to njegova slaba tačka.
„Ljudi koji mi zvižde i vređaju me, nisu rasisti. Ali postoje i ljudi koji uzvikuju uvrede na rasnoj osnovi. I ta skandiranja me podjednako vređaju sada, kada sam imao 16 godina i kada sam imao 25 godina. U Veroni sam bruno reagovao, ali protiv Lacija sam se mirno okrenuo prema susiji i zamolio ga da ih utiša. Ta forma provociranja koju neko pokušava da odbrani sa objašnjenjem da je u pitanju obično zadirkivanje ne sme da se toleriše. To ne smemo da prihvatimo kao društvo“.

Balotelija su nekada poredili sa Ibrahimovićem, bili su saigrači, a zajedničko im je da su prvo igrali za Inter, pa za Milan i da ne kriju da više vole Rosonere.
„Iskreno, nisam ga očekivao opet u Milanu. Sreli smo se pre utakmice sa Milanom kada sam otišao do hotela da pozdravim ekipu i ispričali smo se. Milan je uvek Milan. Ali ja nemam nikakav problem ni sa Interom. Makar ne postoji problem sa moje strane. Inter mi je dao mnogo, sve je počelo tu, prošao sam mlađe selekcije, Manćinija, upoznao bitne ljude. Manćini je jedna od najvažnijih ličnosti u mojoj karijeri. Imali smo dve situacije kada smo se raspravljali i on je oba puta bio u pravu“.  

Baloteli je govorio i o Siniši Mihajloviću.
„Siniša je jaka ličnost i zato će pobediti. Nikada ga nisam pozvao posle bolesti jer nisam želeo da ga uznemiravam. Ali sam napisao poruku njegovoj ćerki. Miha je lojalan čovek, uvek možete da mu verujete i uvek će vam reći sve u lice“.

Trenutno Baloteli u Breši igra sa Sandrom Tonalijem, jednim od najtalentovanijih vezista Evrope i momkom kojeg u Italiji prede sa Andreom Pirlom.
„Ima ogroman prostor za napredak. Porede ga sa Pirlom, ali trenutna poređenja mogu da budu samo zbog frizure. Sandro me najviše podseća na Džerarda i Lamparda. Da se trener ne naljuti, ali moje idealno mesto za njega je iza špiceva. Sandro sjajno pokriva ceo teren, ali mislim da bi bio korisniji kada bi išao više napred“.

O napadačima u Seriji A.
„Sviđa mi se Lukaku. Ko kaže da nije brz, taj se ne razume u fudbal. Ali igrač koji me je još više impresionirao je Lautaro Martinez. Volim i iguaina, ali kada bih birao, izabrao bih Dibalu pre njega. Ja sam potpuni fan Dibale. On je lud igrač! Imobile? Mislim da ima garantovano mesto u reprezentaciji za EP. Zaslužio ga je. On više ne postiže normalne golove. Pogledajte drugi protiv SPAL-a. A postao je i još bolji u završnici“.

Baloteli ima 29 godina i od letos prvi put u karijeri igra za ekipu koja se bori za opstanak. Čak i nema loš učinak. Na 15 utakmica za Brešu je dao pet golova iako nije uvek nio standardan.
„Imao sam i druge ponude, ali kada me je pozvao predsednik Masimo Ćelino, pričao sam sa majkom i video sam da je na ivici suza od sreće zbog mogućnosti da se vratim u Italiju. Upoznao sam Ćelina u Engleskoj dok je bio u Lidsu i svideo mi se. Zvala me je i Verona, ali Ćelino je čovek koji ume da vas ubedi. Tada sam odlučio. Uostalom, Breša je moj grad. Potpisao sam na tri godine, ali na kraju sezone ćemo da sednemo i da se pogledamo u oči“.

(FOTO: reuters)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara