Real sinoć (©Reuters)
Real sinoć (©Reuters)

Realov košmar se vratio da ga progoni: Arsenal 2006. ugasio Galaktikose, a i sad će neko da plati

Vreme čitanja: 4min | čet. 17.04.25. | 09:18

Ovog puta je doduše Florentino Perez miran, ali biće vatre na stadionu “Santjago Bernabeu“

Bilo je to vreme velikog Realovog uspona. Florentino Perez je giganta koji se nalazio pred bankrotom za svega šest godina uspeo da transformiše u najbogatiji klub planete. Bilo je to vreme globalizacije, a Perez je među prvima uvideo potencijal azijskog tržišta. Luis Figo je bio još predizborno obećanje, stizali su onda i Zinedin Zidan, Ronaldo, Dejvid Bekam, Majkl Oven, Robinjo... Ko je tome mogao da odoli?

Arsenal, ispostavilo se. Onaj genijalni Arsenal Arsena Vengera i Tjerija Anrija. Naleteo je na Kraljevski klub u osmini finala Lige šampiona u sezoni 2005/2006 i baš Anrijev pogodak je Tobdžijama doneo minimalac na stadionu “Santjago Bernabeu“. Florentino Perez nije ni sačekao ni revanš. Između dva duela sa Tobdžijama savladala ga je u prvenstvu i Majorka i tvorac Galaktikosa je 27. februara 2006. priznao: Kraljevskom klubu je potreban novi pravac.

Izabrane vesti

Usput je osuo paljbu po svim svojim megazvezdama. Nazvao ih je sebičnim, nepristojnim čak, optužio ih je da su odustali od ambicija da osvajaju titule, da među njima nema nikakvog prijateljstva što je doduše bilo sasvim jasno. Baš posle tog poraza od Majorke se Serhio Ramos javno požalio kako je gol slavio – sam.
Učinilo mi se kao da je Majorka dala gol, a ne ja. Jedinstvo je moć... I sve bi bilo drugačije da su odnosi igrača intimniji“, rekao je tada Ramos.

Nekih 19 godina kasnije, posle još jedne eliminacije od Arsenala, ovog puta sa bolnih 1:5 u dva meča, Tibo Kurtoa je pričao na sličnu temu...
Jesmo dobar tim, ali ne igramo dobro timski, ne može sve na individualne kvalitete. Ako udvajaju Vinija ili Kilijana, nekada to može da prođe, ali ne pet puta“.

Kilijan Embape (©Reuters)Kilijan Embape (©Reuters)

Vinisijus i Embape istina nisu Zidan i Ronaldo, ma koliko se Real trudio da ih predstavi kao takve, niti smo i dalje u 2006. godini, ali u Madridu nisu navikli da čekaju pehare duže od nekoliko meseci i posle poraza od Arsenala prilično su uzrujani. I uveliko se priča o tome čija je ovo odgovornost: igrača, Karla Ančelotija ili uprave na čelu sa Perezom koja je selektirala ovakav tim?

Tim bez prave zamene za Tonija Krosa, to je sada najaktuelnija teza, kao što je svojevremeno uvreženo bilo mišljenje da su Galaktikosu suštinski “umrli“ 2003. kad je otišao Klod Makelele i otpočela Čelsijeva promcija u istinsku kontinentalnu silu.

U velikoj anketi Marke čak 39 odsto ispitanika istaklo je da je najveća krivica na upravi, mnogo veća nego na treneru Ančelotiju. Istovremeno, čak 69 odsto njih je na konkretno pitanje o budućnosti Karleta, kome ugovor ističe na leto 2026, odgovorilo da on treba da ide i da je njegovo vreme prošlo. Problem je doduše kad tačno treba da ide, jer čeka nas Svetsko klupsko prvenstvo čije je finale zakazano za 13. jul, mesec dana pre početka nove sezone u La Ligi.

Naravno, Ćabi Alonso je velika želja navijača, to je saopštilo 49 odsto od više od 38.000 ispitanih do trenutka pisanja ovog teksta. A maltene svi traže pojačanja u – svim linijama tima. To je prosto Real. Čak i kad Madriđani znaju da su se negde zaigrali, oni su prosto navikli na skupocene zvezde. Skromnost nije njihova vrlina.

Vinisijus (©Reuters)Vinisijus (©Reuters)

Pa ipak, čini se da im je Vinisijusovo stalno prenemaganje dojadilo i Brazilac sada spada u grupu pet igrača s čijim bi se odlascima navijači najlakše pomirili. Tu su Hezus Valjeho, sinoćnji kapiten Lukas Vaskez, pa vremešni David Alaba i povredama osakaćeni Ferlan Mendi. Svakako ne društvo u kojem bi Vini želeo da se nađe. I otud zvižduci za Brazilca u sudijskoj nadoknadi.

Mada ako ćemo konkretno o revanšu s Arsenalom, on je bio među boljima u Realovom timu. Problem je što je najbolji bio Tibo Kurtoa. Još veći problem je to što su Vinisijus, Embape, Rodrigo i Džud Belingem u ovih 180 minuta borbe sa Arsenalom svi skupa ispalili samo pet udaraca ka protivničkom golu. Poređenja radi, sam Deklan Rajs je četiri puta šutirao ka Realovom golu. Jednom manje dakle. Pa opet je dao jedan gol više od pomenutog kvarteta.
Oni se odlično brane, dobro su organizovani, vrše vrhunski presing i teško je pronaći prostor. Mnogo smo centrirali, ali ove godine nemamo Hoselua, klasičnog napadača napred“, surovo iskren je bio Kurtoa, a nije dobro kad saigrač tako priča o učinku napadača.

Ne zato što priča. Nego zato što je u pravu.

Real u bankovnim knjigama izgleda savršeno, ali Realu opet nešto fali. Fali mu možda taj Hoselu, ako ne već “prajm“ Karim Benzema. Fali mu i Toni Kros ili neki drugi Makelele. Fali mu neko da prizna: ovako više ne može. Prošli put je to bio sam Perez, ali ovog puta deluje da je on nedodirljiv. Karlo Ančeloti je, čini se, kredite potrošio, Vinisijus nema tu lidersku crtu, a ni Embape je nije nosio bezgrešno u Pari Sen Žermenu.

A opet, neko mora da plati, jer Real prosto ne trpi godine bez trofeja. I posebno ne trpi kad jedan Arsenal – uz sve dužno poštovanje ipak klub koji već skoro dve decenije ne spada u probranu grupu “osvajača“ – prilično komforno prošeta “Bernabeuom“. Neimpresioniran ni stadionom, ni istorijom Kraljevskog kluba, ni mlakom atmosferom na tribinama, pa ni protivnicima preko puta.

To nije Real. Bar ne onakav kakav je u Perezovoj glavi.


tagovi

Real MadridKarlo AnćelotiFlorentino PeresVinisijus Žunior

Obaveštavaj me

Real Madrid

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara