
RADNIČKI NIŠ: Nova filozofija igre i start sezone koji treba preživeti
Vreme čitanja: 4min | ned. 10.07.22. | 08:15
Novi trener Tomislav Sivić obećava napadačku igru, ali Nišlije će, ako prebrode prvu evropsku prepreku, odigrati deset utakmica za mesec dana
Imalo to, ili ne, neke direktne veze sa nastupom Radničkog u predstojećem prvenstvu Mozzart Bet Superlige Srbije, tek, ovo je godina puna simbolike za niški klub. Nedavno su obeleženi jubileji dva najznačajnija rezultata u istoriji kluba: 40 godina od nastupa u polufinalu Kupa UEFA i 60 godina od prvog ulaska u Prvu ligu ondašnje Jugoslavije. Krajem sezone Radnički će obeležiti i pun vek postojanja.
Bilo je i jako značajnih tužnih datuma, Radnički je u kratkom razmaku ostao bez dve ličnosti koje su, nesumnjivo, u Top 5 po značaju u klupskoj istoriji. Obojica nekada vrhunski golmani, kasnije klupski operativci ili funkcioneri – Dragan Pantelić i Miodrag Knežević zauvek su nas napustili.
Izabrane vesti
Nišlije su sve ovo zaokružile plasmanom u evropske kvalifikacije, trećim u poslednjih pet sezona, najspecifičnijim do sada, ostvarenim nekako “ispod radara”, iz sasvim drugog plana, nakon čega su usledila dva iznenađujuća događaja. Jedan, doduše, samo za neupućene, u vidu promene na čelu stručnog štaba, a drugi u vidu “udarca ispod pojasa” od strane gradskog rukovodstva, koje je višestruko umanjilo kalendarska budžetska sredstva sportskim kolektivima. S tom napomenom da Radnički, na njegovu sreću, za razliku od ostalih sportova u gradu, takmičarski potpuno osakaćenih, nije životno zavistan od gradskog novca i imao je poslednjih godina angažovanjem aktuelne uprave kluba potpunu finansijsku stabilnost.
Uprkos rezultatskom uspehu pod komandom Radoslava Bataka, dobar deo fudbalske javnosti već duže je tražio zaokret u filozofiji igre, a ideja je da će Nišlije to dobiti sa Tomislavom Sivićem. Čini se, kod nas malo potcenjenim stručnjakom, sa dubokim tragom u Mađarskoj, koji se vrlo motivisan vratio u srpski fudbal posle duže pauze i nedovršenog posla, budući da svojevremeno nije imao priliku da generaciju zlatnih “orlića” sa Novog Zelanda, posle uspešno odrađenih kvalifikacija, odvede i na U21 Evropsko prvenstvo. On je prethodnih dana u više navrata obećao da ćemo videti jedan “novi Radnički”, mlađi, moderniji, napadački orjentisan, sa mnogo više trčanja...
Ekipa, starosno, jeste pretrpela pozitivne promene, budući da su je napustili uglavnom igrači koji su prošli svoj zenit, poput Kovačevića, Kasalice, Stankovića, Pavlova, ali je, strukturalno, doživela značajan udarac u odbrambenoj liniji, odlaskom iskusnog štopera Vujadinovića u Čukarički, koji je bio stub tima i iznenadnom bolešću Kamerunca Bazile Jamkama, otkrovenja prethodne polusezone.

Njegovim i oporavkom napadača Miljana Škrbića, koga od kraja prošle godine nema na terenu, Radnički će tokom sezone dobiti dva značajna pojačanja, a najzvučnije iz dosadašnjeg toka prelaznog roka svakako je Saša Marjanović, koga su niški ljubitelji fudbala mesecima unazad sa setom gledali kako blista u Kruševcu, umesto u svom rodnom gradu. Uz Pejovića i Arsića, biće to sada vrlo kreativan vezni red, što je jedan od preduslova efikasnije i za oko lepše igre nego do sada. Radnički je angažovao i Stefana Dimića, Savu Petrova, Antona Tolordavu, u čije kvalitete niška fudbalska javnost tek treba da se uveri, kao i nekoliko mlađih, ali veoma talentovanih i u svom uzrastu dominantnih igrača, poput Ognjena Ajdara, Nikole Stajića, Make Gakua... U svakom slučaju, u odnosu na prethodna dva učešća na međunarodnoj sceni, ovog leta je bilo mnogo manje, uz to dosta ranije obavljenih kadrovskih promena, što bi moglo da bude preduslov kvalitetnog nastupa u kvalifikacijama za UEFA Ligu konferencije.
Dva su faktora koja će bitno odrediti predstojeću polusezonu Nišlija. Jedan je taj “dan posle” prodaje Stefana Mitrovića, čiji se odlazak u inostranstvo, sva je prilika, sasvim primakao, a trenutno je, pokazale su to i pripreme u Sloveniji, jedan od glavnih aduta u timu. Nezamenljivih u vrhunskom sportu nema, na Čairu su svojevremeno preživeli i odlaske Lazara Ranđelovića i Nikole Čumića, pa će morati da se adaptiraju i nakon odlaska trećeg mladog krilnog napadača reprezentativnog kalibra koga su afirmisali u relativno kratkom vremenskom periodu.
Drugi faktor je raspored, koji je po principu “ko preživi – pričaće”. Biće iznenađenje ako Radnički treće kolo dočeka sa nekim bodovima na svom saldu, a to može da predstavlja psihološki problem u trci sa konkurentima koja nikada nije imala ovakvu težinu, zbog petog mesta koje vodi u Evropu i trećeg koje, vrlo verovatno, garantuje grupnu fazu Lige konferencije u jesen 2023. Ukoliko Nišlije preskoče prvu evropsku prepreku, biće to deset utakmica za nešto više od mesec dana.
A prva od tih deset, po jednoj školi mišljenja, najlakša je za igranje, jer se nema šta izgubiti. Sa druge strane, tu je i pitanje ponosa, jer Radnički je poslednjih godina stekao ulogu statiste u duelima sa Crvenom zvezdom, kojih je izgubio 17 od poslednjih 19, uz svega dva remija, od kojih je onaj drugi, zimus u osmini finala Kupa Srbije, na kraju takođe prerastao u poraz, u vidu eliminacije sa penala. Poslednja dva duela, proletos, završena su rezultatima 1:5 i 1:4, pa se jači otpor podrazumeva kao znak ohrabrenja na početku sezone.
RADNIČKI - PRELAZNI ROK 2022/23
Otišli: Nikola Vujadinović (Čukarički), Nikola Stanković (Mladost GAT), Aleksandar Kovačević (?), Filip Kasalica (Grafičar), Jevgenij Pavlov (Vršac), Ognjen Bjeličić (Hamrun Spartans, Malta).
Došli: Saša Marjanović (Napredak), Stefan Dimić (Novi Pazar), Sava Petrov (Mladost Lučani), Maka Gaku (Avr, Francuska), Anton Tolordava (Telavi, Gruzija), Ognjen Ajdar (Čukarički), Nikola Stajić (Grafičar).
