Priča o Kaljariju i “banditskom” fudbalu u koji se zaljubila Italija

Vreme čitanja: 16min | uto. 19.11.19. | 09:55

Oni nisu italijanski Lester, nisu dorasli ni generaciji Điđija Rive, ali su najlepša priča Serije A u ovoj sezoni

„Abbiamo un sogno nel cuore. Cagliari campione“, dočekali su da zapevaju navijači Kaljarija.  

„U srcima imamo jedan san, Kaljari šampion“, glasi prevod sve popularnije krilatice na tribinama stadiona Santa Elija. Ali i kod nekih običnih ljubitelja fudbala na "čizmi" koji vole ovakve bajke.

Izabrane vesti

Kaljari u nedelju od 20.45 gostuje Lećeu, a kvota na dvojku je 2,25

San se neće ostvariti. Uz sve sličnosti sa istorijskom generacijom Lestera, Kaljari ne može da postane šampion Italije. U Italiji je Lesterova priča nemoguća. Iz sportskih i nesportskih razloga. Moćna konkurencija neće dozvoliti nikakve bajke. Atalanta je plasmanom u Ligu šampiona otišla najdalje u lepoj provincijskoj priči, a Kaljari bi mogao da bude sledeći koji će to učiniti. Činjenica da je ova generacija fudbalera sa Sardinije omogućila navijačima da makar sanjaju "skudeto", da im donosi neizmeran ponos i satisfakciju je sasvim dovoljna da Kaljari postane mezimče svakog poštenog ljubitelja fudbala na Apeninima.

Kaljari deli treće mesto na tabeli, ima treću odbranu u ligi po broju primljenih golova, četvrti po broju datih, nema nijedan poraz na gostovanjima, a išli su na noge Napoliju, Romi, Atalanti… Kaljari ima čak 10 bodova više nego u ovo vreme prošle sezone posle po čemu je ekipa sa najveći skokom u “ligama petice”. Eto koliko dobre rezultate pravi tim sa Sardinije.

Ali više od svega impresionira nešto što ne može da se upakuje ni u kakvu statistiku. Fudbal koji igra Kaljari ove sezone. Mamma mia!

Ko je pogledao makar dve utakmice Sarda ove sezone, nije mogao da ostane ravnodušan. Oni ne umiru u lepoti, ali igraju lepo. Njihov fudbal je zabavan, ali i moderan. Umeju da napadaju, ali i da se još bolje brane. Skoro svaki igrač iz rotacije je na neki poseban način iskočio. Sve deluje savršeno upakovano u ekipi Rolanda Marana. Očitali su lekciju Atalanti u gostima, dali pet komada Fjorenini koja je bila u dobroj formi, pobedili u Napulju, nesrećno izgubili od Intera koji se grčevito branio na kraju utakmice… Mogu da igraju protiv svih i da pobede svakoga. Koliko će izdržati u ovom tempu, videćemo…

Kaljari je pre pola veka servirao jedno od većih iznenađenja u istoriji italijanskog fudbala. Tadašnja generacija predvođena mitskim Điđijem Rivom je do danas ostala jedna od najdražih u Italiji. Điđi Riva je verovatno najbolji fudbaler u istoriji Italije koji je igrao za neki mali klub, odbio sve moguće velikane i na kraju mu doneo titulu. Kažu da ta taj njegov "skudeto" vredi više od nečijih 10. Priča o Udaru Groma kako je bio Rivin nadimak se i danas prepričava...

Ipak, ovoj generaciji nije opterećenje što je porede ni sa Rivinim Kaljarijem, ni sa Lesterom. Oni imaju svoj put, tek su na njegovom početku i nagoveštavaju da su spremni za veliki iskorak i velike stvari. A jedno od dva najveća ostrva u Mediteranu je upalo u fudbalski trans posle dugo vremena.

Kaljari i Sardinija su specifična sredina. Fudbalski klub Kaljari je jedan od retkih koji se u Italiji identifikuje sa pokrajinom. Koja je takođe posebna kao jedna od četiri u italiji koje imaju specijalni status. Dok u Pijemontu ljudi navijaju za Juventus i Torino, u Lombardiji za Milan, Inter, Atalantu, Brešu, u Rimu za Romu i Napoli, na Siciliji za Palermo i Kataniju, na Sardiniji postoji samo jedan lokalni klub za koji se navija – Kaljari. I u košarci za Sasari. Ima tu i dosta Juventina, Rosonera, Nerazura, ali Kaljari je jedini lokalni simbol fudbala.

Sardi su posebna vrsta ljudi. Jesu Italijani, ali i nisu. Sami sebe zovu Sardima. Kroz istoriju su bili najviše vezani za Katalonce koji su ih pod španskom krunom pokorili u 12. veku. Posle pada španskog kraljevstva i raspodele teritorija, Korzika je pripala Francuskoj, a Sardinija je ušla u sastav Italije. Ipak, Sardi su ostali autonomni. Sardo, jezik kojim govore, i danas  je nerazumljiv većini Italijana. Sardi imaju oreol ponosnih, tvrdoglavih i zadrtih ljudi. Da ne govore mnogo osim kada im neko ‘čačne’ Sardiniju i tada postaju jako prgavi. Po mentalitetu bi se reklo da su italijanski Crnogorci. Isto tako su poznati i kao vredni i odgovorni. Iako su ostrvljani, kroz istoriju su najpoznatiji bili kao brdski ljudi i bavili su se stočarstvom. Po načinu ishrane ne liče na Italijane. Specijaliteti su meso, a posebno svinjetina za razliku od ostatka Italije. Poznati su i po mafiji specijalizovanoj za otmice. Kada sardinijska mafija otme nekoga, nema te šanse da ga pronađu u onim njihovim brdima. Za devojke sa Sardinije se smatra da su najlepše Italijanke. Visoke, lepe, lukave, umeju da zavrte muškarca, one su neka vrsta italijanskih Hercegovki. Sa Sardinije su lepotice poput Elizabete Kanales ili Đorđije Palmas.

Iako okružena morem, Sardinija je sve do 70-ih bila siromašna i zapostavljena. Tada kreće bum sa turizmom i ekonomski procvat. I Berluskoni je imao čuvenu vilu na Sardiniji na kojoj je nag snimljen češki premijer Topolanek pa je morao da podnese ostavku. Posle tog incidenta je Berluskoni od vile napravio tvrđavu kojoj ne može da se priđe. Gomilu hotela, rizorta i vila su poslednjih godina pokupovali Arapi i Sardinija je danas turistička destinacija broj jedan za odmor u Italiji.

Nerazvijenost i neka vrsta izolovanosti su uticali da Sardinija debelo kasni za ostatakom Italije u sportu. Tek 1964. godine je Kaljari prvi put zaigrao u Seriji A i šest godina kasnije taj famozni "skudeto" sa Rivom. Držao se još koju godinu u sredini tabele i onda postao jo-jo klub koji ispada i vraća se u Seriju A. Sve do početka 90-ih kada ih je kupio lokalni poljoprivredni tajkun Masimo Ćelino. Kontroverzni biznismen poznat po sujeverju i čestim smenama trenera je napravio stabilnog prvoligaša, a Kaljari je 1994. dogurao do polufinala jaka Kupa UEFA u kojem je eliminisan od Intera. Za vreme njegove vladavine, Kaljari je 17 sezona igrao u Seriji A i pet u Seriji B. Ispunio je i san navijačima da karijeru u Kaljariju završi najveći fudbaler kojeg je Sardinija rodila – Đanfranko Zola.

Posle 24 godine, pomalo i zasićen, Čelino je prodao klub Tomazu Đuliniju, modernijoj vrsti biznismena, čistije biografije, koji se obogatio u hemijskoj industriji. Đulini je iz Milana, a ceo život je odrastao pod skutima porodice Morati i bio član Interovog Upravnog odbora. Kaljari je kupio za 45.000.000 evra u leto 2014. godine i tada počinje zaokret. Doveo je Zdenjeka Zemana na klupu da bi Kaljari igrao dobar fudbal, ali je to bio neuspešan eksperiment. Kaljari je ispao u Seriju B, ali se odmah vratio sledeće sezone.

Đulini je odlučio da napravi zaokret u klupskoj politici i da se više pažnje posveti razvoju lokalnih mladih igrača, umesto stalnim dovođenjima prosečnih, ali prekaljenih prvoligaških “koski”. Da se radu sa mlađim pristupilo ozbiljno, govori i pogled na današnju tabelu italijanske “primavere”. Kaljarijevi omladinci dele prvo mesto na tabli sa Atalantom. A videli smo prethodnih sezona kakva je fabrika fudbala Atalanta. Iz te nove politike je iznikao Nikolo Barela, vezista kojeg je Kaljari letos prodao Interu u transferu koji sa bonusima može da dostigne i visinu od 50.000.000 evra. Inter je već platio 12.000.000 evra za pozajmicu posle koje ide obavezan otkup za fiksnih 24.000.000 evra uz moguće bonuse od još 12.000.000 evra. Bio je to pravi momenat uza prodaju Barele kojeg su dugo jurili Napoli i Roma, ali je Kaljari sačekao da izvuče maksimalnu cenu. I izašao u susret Interu sa pozajmicom.

Ništa čudno jer Đulini i dalje gaji velike simpatije prema Interu, u tesnim je vezama sa Moratijevima koji su bogatstvo stekli na nafti sa Sardinije. Dva kluba danas imaju odlične odnose zahvaljujući svim tim vezama, ali Đulini donosi odluke autonomno. Ceo novac od Barele, Kaljari je rešio da investira u pojačanja.

Posle šest meseci ubeđivanja uspeli su da slome Boku Juniors i za klupski rekord od 18.000.000 evra dovedu urugvajskog zvrka Naitana Nandeza. Igrača koji je još ranije zaslužio transfer u Evropu. Mnogima ni danas nije jasno kako je baš Kaljari uspeo da se dokopa omalenog veziste. Kako je Đulini učinio uslugu Interu za Barelu, tako je i Inter njemu za Najnoglana. Poslali su belgijskog Nindžu na besplatnu pozajmicu pošto ga je klub otpisao iz prvog tima. Doduše, razlog Najngolanovog povratka u Kaljari (koji ga ja lansirao) nije fudbal već nešto mnogo više. Ljudski.

Najngolan je tokom leta saznao da mu je supruga Kaludija obolela od raka. Ona je rođena i odrasla u Kaljariju gde su se upoznali kada je Belgijanac bio fudbalski anonimus. Želela je da se leči na svojoj Sardiniji i da bude okružena voljenim ljudima. Uprkos ponudama mnogih drugih većih i bogatijih klubova, Najngolan je Interu saopštio: Ili Kaljari ili ostajem! Inter nije imao kud i izašao je igraču u susret, a Kaljari je neočekivano dobio ogromno pojačanje.

Bilo je pitanje kako će Najnoglan izgledati na terenu i koliko je to rizična opklada zbog svega kroz šta prolazi, ali Sardinija je opet iz njega izvukla ono najbolje. Vratio se u nekadašnju formu, gospodari sredinom terena, pakuje golove kao nekad projektilima sa distance… Tri asistencije i golčina u demoliranju Fjorentine u prošlom kolu su pokazali koliko je Nindža oran za fudbal. I dalje puši paklicu dnevno, ali opet igra fenomenalan fudbal.

Posle dolazaka Radže i Nandeza, triling veznih igrača zbog kojeg Kaljari porede sa Lesterom je kompletiran još jednim mudrim transferom.

Iz Napolija je za 2.000.000 evra pozajmljen Marko Rog. Nekadašnje čudo iz Splita zbog kojeg je Zdravko Mamić srušio sve rekorde u Hrvatskoj i doveo ga za 5.000.000 evra u Dinamo. U svom stilu ga je kasnije preprodao Napoliju po tri puta većoj ceni, ali mirni, letargični, pasivni i povučeni Rog se nikada nije nametnuo u Napulju. Ni Sariju, ni Ančelotiju. Svi su znali da taj momak ima talenat, ali niko nije hteo da ga istrpi i probudi zver u njemu. Slat je i na pozajmicu Sevilju, a nedostatak trenerskog poverenja mu je potpuno ubio samopouzdanje.

U Kaljariju su rešili da se klade na Roga. Na pomenutu pozajmicu će sledećeg leta platiti još 13.000.000 evra za obavezan otkup ugovora. Kada im legne novac od Barele. Oni veruju u njega, a on je rešio da i vrati i igra odlično.

Triling RogNajngolanNandez je srce Kaljarija. Mnoge podsećaju na Lesterov vezni red KanteDrinkovoterOlbrajton. Trkački su nadmoćni, imaju balans u oba pravca, menjaju pozicije i predstavljaju žilu kucavicu tima. Rog je uglavnom na desnoj, Nandez na levoj strani, a Najnoglan kao nabliži golu u formaciji 4-3-1-2. Belgijancu je upravo to nedostajalo u Interu gde se od njega očekivalo da igre previše povučeno.

Ipak, tu je još jedna karika… U srcu veznog reda se nalazi režiser koji loptama hrani pomenutu trojicu, menja tempo igre, vraća se po loptu.

Luka Ćigarini je jedan od nikad dokazanih italijanskih talenata. Samo jedan nizu “naslednika Andree Pirla” koje je promovisala italijanska javnost i mediji. Prvo se očekivalo od Montoliva da bude Pirlov naslednik, pa od Ćigarinija kada se pojavio u Parmi, kasnije od Marka Veratija, jedno vreme čak i od Roberta Galjadrinija, a danas se to breme nameće Sandru Tonaliju iz Breše. Ćigarinija je ta etiketa možda i koštala bolje karijere. Spor, mekan, previše uveren u viziju lepog fudbala, Ćigarini nije iskoristio šansu karijere u Napoliju kada ga je doveo Donadoni koji je ubrzo dobio otaz. Novi trener Macari je preferirao trkački vezni red sa jačim nogama i marginalizovao Ćigarinija. Nije uspeo ni u Napoliju, vratio se u Atalantu gde je opet oživeo, ali u Samdoriji se opet ugasio. U leto 2016. došao je u Kaljari, počeo da uživa u fudbalu i dobio je ključeve veznog reda. Savršeno mu odgovara uloga dubokog plejmejkera dok mu leđa pokrivaju Rog i Nandez, a Najngolan otvara prostor u završnoj trećini.

Poker pomenutih vezista je srce današnjeg Kaljarija, a sa klupe su uvek spremne zamene u vidu iskusnog Jonice, mladog južnoameričkog talenta Olive (deluje obećavajuće) i nepredvidivog Lukasa Kastra koji ume da potezom promeni odnos sanaga na terenu. Ćigarini iz pozadine diktira jak tempo koji ostatak veznog reda dobro nosi i zato Kaljari igra brz i uzbudljiv fudbal. Trojica novajlija su potpuno promenili krvnu sliku Kaljarija i bili društvo koje je Ćigarini čekao da se razmahne u punom kreativnom zanosu.

Međutim, svi planovi Kaljarija su mogli da se sruše kao kula od karata letos pred sam početak sezone. Dvojica ponajboljih igrača su doživeli teške povrede.

Golman Alesio Kranjo, koji je izrastao u jednog od najboljih u Italiji, je pred samo početak sezone povredio rame i ispao iz tima do sledeće godine. Udarna igla Leonardo Pavoleti pokidao ligamente u prvom kolu u domaćem porazu od Breše. Posle toga je usledio i poraz od Intera na svom terenu, ne baš zaslužen. Posle dva kola, Kaljari nije imao ni bod. Sve je izgledalo tužno i sivo za Sarde…

Pavoleti je fudbaler sa verovatno najboljom igrom glavom u evropskom fudbalu. Prošle sezone je od 16 golova u Seriji A čak 11 dao udarcima glavom. To dovoljno govori o Kaljarijevom stilu igre. A ova sezona dovoljno govori koliko se taj stil promenio. Sa potpuno renoviranim veznim redom, Kaljari je zaigrao potpuno drugačiji fudbal. Dovoljno je videti nedavni gol za vođstvo protiv Fjorentine. Tri pasa na prvu, “tiki-taka” i završnica pod prečku. I Gvardiola bi bio ponosan. A onda gol iz prekida, pa dve ubitačene kontre i asistencije Najngolana i na kraju peti gol udarcem sa distance. Na najrazličitije moguće načine Kaljari postiže golove, nema problem sa posedom lopte, predkidima, ali najopasniji je iz kontri kada se pitbulovi iz veznog reda stvore brzinom munje u protivničkom šesnaestercu. Kaljari već ima 10 različlitih strelaca u sezoni po čemu deli prvo mesto u ligi sa Interom i Atalantom.

 
Ipak, klub je u finišu prelaznog roka morao da reaguje i da zameni Kranja i Pavoletija.

Neplanirano je Đulini morao da interveniše na tržištu nekoliko dana pred zatvaranje letnjeg “merkata”. Odrešio je kesu i doveo Đovanija Simeonea iz Fjorentine. Ostalo je nejasno kako se Fjorentina tako lako odrekla Čolovog sina koji je nagoveštavao da raste u dobrog gol-igrača. Pogotovo što Viola nije imala “klasičnu” devetku kao zamenu za njega. Međutim, nešto je puklo i Fjorentina je pristala na pozajmicu od 3.000.000 evra plus dodatnih 13.000.000 evra za obavezan otkup. Čolito je brzo proradio na Sardiniji i sjajno se uklopio u sistem igre Maranovog tima.

Iz Rome je doveden golman Robin Olsen koji je u Rimu imao košmarnu debitantsku sezonu i klub je jedva čekao da ga se otarasi. Kaljari baš i nije imao mnogo izbora i rizikovao je sa Olsenovom pozajmicom. Šveđanin se preporodio na suncu Sardinije, jedan je od golmana sa najboljim procentima u ligi i debelo zaslužan za samo 12 primljenih golova na isto toliko utakmica. I tu ima poređenja sa Lesterom. Tamo je Danac Šmajhel, ovamo Šveđanin Olsen. Manje su primili samo Juventus (9) i Verona (11).

Pored trkački moćnog veznog reda i odličnog golmana, naravno da zasluge za dobar defanzivni bilans idu i na račun poslednje linije. Iako je često bilo problema sa povredema pa trener Maran nije uspevao uvek da izvede idealnu defanzivnu četvorku KaćatoreĆepiteliPisakanePelegrini.

Luka Pelegrini je još jedno letnje pojačanje ako se tako može nazvati. U Italiji već neko vreme tvrde da je on njihov najtalentovniji levi bek. Ponikao je u Romi i odmah ga je ugrabio Mino Rajola. Prošlu sezonu je pozajmljen Kaljariju, da bi letos bio deo velike trampe između Juventusa i Rome. Juve se odrekao Leonarda Spinacole da bi doveo Pelegrinija kao rešenje za budućnost. Ipak, bilo je još rano za igre u jakom timu Bjankonera i odlučeno je da opet ode na pozajmicu. A on je izabrao Kaljari. Pelegrini će verovatno otići na kraju sezone, jer Kaljari nema velike šanse da ga zadrži, ali i njegova zamena Likojanis odrađuje pristojan posao.

Na desnom boku je preiskusni Fabricio Kaćatore koji je sa Maranom radio u Kjevu i bio jedna od njegovih prvih želja. Pravi “ratni veteran” Serije A i Maranov talisman s obzirom da Kaljari sa njim na terenu ne zna za poraz.

Štoperski tandem u idealnim uslovima čine iskusni kapiten Luka Ćepiteli (30) i veteran Fabio Pisakane (33). Već petu sezonu igraju zajedno u tandemu i poznaju se u dušu. Navijači na Sardiniji ga obožavaju i već ih prihvataju kao svoje “lokalce”.

Fabio Pisakane je odrastao u siromašnoj porodici iz predgrađa Napulja. Sa 14 godina ga je otkrila Đenova i dovela ga na sever. Ukazala mu se šansa za beg iz bede i sve je išlo lepo dok se jednog jutra nije probudio – paralizovan. Od vrata do peta! Otkriven mu je Gijon Bare sindrom koji u težim oblicima izaziva trajnu paralizu i na kraju smrt. Progonoze lekara nisu bile optimistične, ali se mladi Napolitanac lavoski borio i pobedio bolest. Polako se vraćao na teren, ali u Đenovi nisu verovali da će to izaći na dobro i digli su ruke od njega. Morao je da krene od samog dna preko pozajmica u niželigašima, da bi 2011. u Lumecaneu još jednom pokazao kakav je karakter. Ravenin sportski direktor Đorđo Bufone mu je ponudio 50.000 evra da proda utakmicu. Lep novac za trećeligaškog igrača… Pisakane ne samo da je odbio prljavu ponudu, već je prijavio policiji, a Bufone je uhapšen, osuđen na pet godina zatvora i za sva vremena proteran iz fudbala. Dobio je Pisakane silno ordenje i priznanja za pokazano poštenje, a UEFA ga je uvrstila u neki etički komitet. Od tada je Pisakaneu krenulo dobro i 2015. prešao  je u Kaljari. Sa 30 godina je prvi put zaigrao u Seriji A! Pobedio je…

Njegov partner u odbrani i kapiten Ćepiteli je slična priča. I on se godinama mučio po niželigaškim terenima i plesao na granici između Serije C i Serije B. Kada se prvi put odvojio od kuće, otišao je iz Peruđe na jug u ozloglašenu Pulju i potpisao za tamošnju Andriju. Sve što je imao je bio stari “alfa romeo” i sportska roba sa garderobom. Prve večeri su mu ukrali automobil, kasnije ga jurili pištoljem posle poraza od Barlete, ali je kako sam kaže, očvrsnuo i u Pulji postao muškarac. Zablistao je u Bariju i dobio poziv Kaljarija u kojem je od 2014. godine i stekao je status omiljene ličnosti.

Ćepiteli i Pisakane mnoge podsećaju na Lesterov legendarni štoperski tandem HutMorgan, dvojicu limitiranih momčina kojima niko nije davao velike šanse, ali su u onoj famoznoj sezoni Lestera bili bedem na koji su svi polomili zube. Nema tu mnogo talenta, ali ima inata da dokažu da su i oni zaslužili svojih pet minuta slave. A kada neko od njih dvojice ispadne, na scenu stupa Ragnar Klavan. Preslab za Liverpul, ali klasa za Kaljari. Nije ga Klop tek tako doveo iz Augzburga…

Na kraju, posebna ličnost i igrač u timu Kaljarija je onaj najbolji  - Žoao Pedro. Niti je “devetka”, niti “desetka”. Brazilac je ona vrsta drugog špica koji pomera linije protivnika i širi odbranu. Spretan u šesnaestercu ali i van njega. Dugo se mučio da pronađe pravi klub. Pokušao je u Palermu, Portugaliji, Urugvaju, vratio se u rodni Brazil, pa opet došao u Evropu da bi ga Kaljari kupio 1. sptrembra 2014. za nešto više od milion evra. Prošao je sa Kaljarijem ispadanje u Seriju B, potom ga kao najbolji strelac vratio u elitu i od tada je udarna igla Sarda. Ove sezone je već dao šest golova i prvi je strelac tima. Postiže golove na najrazličitije načine, stvara najviše šansi saigračima. Njegova raznovrsnost omogućuje ekipe da prelazi iz 4-3-1-2 u 4-3-2-1 kada Najngolan deluje sa desne strane kao polušpic, a on sa leve.

Sve gore pobrojane je na sjajan način uklopio trener Rolando Maran. Od Đulinijevog dolaska na čelo kluba, Kaljari se mučio da nađe pravog trenera. Zeman je bio promašaj, Rasteli  Dijego Lopez takođe, da bi Đulini u leto 2018. doveo Rolanda Marana koji je na čudotvoran način godinama održavao skromni Kjevo u Seriji A.

Maran je klasičan primer potcenjenog trenera. Ne ume sa novinarima, ne pravi sebi propagandu kroz medije, ne trudi se da bude dobar sa svima, nije bio poznat igrač, nije dugo imao agenta, ne kontroliše se dobro kada gubi… Nije salonski tip trenera. Međutim, sa Sardinije je u osvajanje Italije krenuo i Maks Algeri koji je dobrim radom u Kaljariju zaslužio poziv Milana. Za Marana kažu da će uprkos dobrim rezultatima teško dobiti šansu kao Alegri.

Trenutno ga tapšu i hvale, ali smeši mu se sudbina Frančeska Gvidolina koji je bio sjajan provincijski trener, ali u nedostatku harizme i imidža nikada nije dobio šansu u velikim klubovima. Teško ga je zamisliti da trenira nekog Ronalda ili Lukakua. Ipak, primeri Sakija, Alegrija i Sarija, daju nadu i Maranu da posle 18 godina karijere građene kroz niželigaška bespuća, borbu za opstanak u Seriji A i bez karijere poznatog igrača, može da dobije poziv nekog većeg kluba.

Maranov Kaljari je izastao u simpatiju broj jedan u Italiji. Ono što je bila Atalanta, danas je Kaljari.

Inače, na kraju ove sezone, Kaljari će proslaviti stogodišnjicu postojanja kluba. Proslaviće 50 godina od istorijske titule šampiona Italije. Da je ovo posebna godina, govori to što je Điđi Riva nedavno proslavio 75. rođendan. Koliko simoblike, koliko jubileja, koliko prstiju sudbine ukazuje da je ovo POSEBNA sezona za Kaljari.

U kojoj meri i koji će to konačan plasman biti, ostaje da vidimo. I da navijamo.

(FOTO: Shutterstock, Reuters)

 


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara