.jpg)
PRELAZZI: Šta još treba da se desi pa da proglasimo "Povratak Kalča"?
Vreme čitanja: 5min | sub. 09.01.21. | 08:00
Otpaci iz Engleske, isluženi igrači od kojekude, nadareni mladi i ne toliko mladi Italijani, labudove pesme i poslednji trzaji, neki koji su na Apeninima oživeli karijere i neki koji su ih tek započeli – sve to je savršeni zimski koktel koji čini Seriju A najsimpatičnijom ovogodišnjom ligom
Ko bi rekao da će Italija imati problema sa imidžom i promocijom? Ta to je zemlja u kojoj je sve valjda lepše, i vazduh miriše mirisnije, ma i smrt se bolje podnosi, a kamoli život, i kako je moguće da nešto što je toliko italijansko, kao Kalčo, bude na tako lošem glasu?
Nećemo opet o genezi problema, o tome zašto Serija A iz poslednjih "iks" godina ne može da se poredi sa Serijom A pre dve decenije. Ta priča je odavno ispričana i samo je povremeno treba bubati, kao lekciju koja ne sme da se smetne s uma, da se istorija ne bi ponovila kao još jedna tragična farsa; pričamo o tome da je Serija A ove sezone mnogo dobra zabava, a da dobar deo čovečanstva, uključujući i zagrižene fudbalske fanove, o tome ima malo nili nimalo pojma...
Izabrane vesti
Okršaj Milana i Juventusa na naše Badnje veče i na italijansko Bogojavljenje, kada Befana dolazi da nagradi dobru decu slatkišima ili im u čarape poturi ugalj ako nisu bili dobri (i mogli bismo sada reći da su oni klinci u rosonerom zaslužili više od ćumura za svoju odvažnost), bio je vrhunski egzemplar, mada nije samo ni do tog (ne)očekivanog trijumfa šampiona.

Bila je to utakmica bez stajanja, sa vrhunskim ritmom, šansama i strašću, i kako je neko već primetio, da su je igrali Englezi, već bi se razmišljalo o tome da se pretoči u scenario za film, ili makar da se opeva u knjizi...
Ovako, sem fanova Milana i Juventusa (dobro, i Intera) i ostalih koji znaju šta je Kalčo uprkos svemu i šta može da bude, kao da je najbolji meč u 2021. godini (bez konkurencije!) prošao bez pažnje koju je zasluživao.
Ono što su Milan i Juventus i, čak i u slučaju giganta iz Torina, njihovi pomalo skrpljeni timovi, predočili bilo je da Serija A ne mora – jer i neće moći – da opet ima najbolje igrače, pa da bude uživanje za praćenje.
Zapravo, možda bi oni malo i smetali, možda bi se napravio ponovo taj jaz koji bi onemogućio nekom Zlatanu, ako se njemu može išta onemogućiti, da bude najbolji igrač u dosadašnjem toku sezone i celoj 2020.
Otpaci iz Engleske, isluženi igrači od kojekude, nadareni mladi i ne toliko mladi Italijani, labudove pesme i poslednji trzaji, neki koji su na Apeninima oživeli karijere i neki koji su ih tek započeli – sve to je savršeni zimski koktel koji čini Seriju A najsimpatičnijom ovogodišnjom ligom.
Naravno da će Englezi dominirati medijima, uključujući previše često i ovu kolumnu: oni imaju najviše novca, najbolje igrače, najbolje trenere, vrhunske uslove i sve je to savršeno zapakovano za televiziju, iz jeseni u jesen sve bolje...
Ali ako ne računamo onaj ludi početak sezone, kada su golovi samo sipali – između ostalog i zbog grešaka sudija i bizarnostupidnog VAR kriterijuma – Premijer liga jeste neizvesnija nego dugo unatrag, ali je u isto vreme, a nije paradoks, mnogo bleđa.
I gotovo svaki dugo čekani derbi bio je promašena investicija u devedeset minuta...Liverpul je u poslednjih nekoliko kola jako teško i naporno gledati kako se muče, nevezano za to da li navijate za njih ili želite da im se čim pre skine ta kruna s glave; Siti ima momente jer Siti uvek ima momente, samo što su ti momenti uglavnom vezani za Kevina de Brujnea i njegovu inspiraciju; Totenhem koji je dugo figurirao za favorita za titulu regresirao je u najtežu murinjovštinu; Čelsi je tragičan; Lester nestalan; Junajted ima rezultate kakve odavno nije, ali nije to nešto što ostavlja bez daha...
Englezi mnogo pišu i o Aston Vili i o Sautemptonu, ali medijska ofanziva posebno je okrenuta Bijelsinom Lidsu i njihovoj taktici koja podseća na plan borbe odreda kamikaza...
A u Italiji, eto, ove godine ima nekoliko lidsova, iako nema Marsela Bijelse. Na početku bejaše Sasuolo, pa smo mislili da su samo bili talični, a njih evo i dalje, potom nam je oku mila bila Verona, ne preže ni od čega Benevento, Ranijeri je od Sampa ponovo napravio ekipu; iznad njih, Roma odavno nije bila tako seksi, Lacio ume da odigra, Napoliju nedostaje samo više vere u sebe i Maradonu, Juventusu malo manje vere u sebe i Ronalda, Atalanta se vratila na ono staro, Milan, čoveče, koliko su falili...
Sem Krotonea, nema neke baš balvan ekipe; liše Udinezea i donekle Torina, nema onih dosadnjakovića koji garantuju nuladodva golova; čak i razočarenje kakvo je Fiorentina ume da olivadi Juventus.
Zapravo, najgori tim lige koji možete da gledate je onaj koji je u prošlom kolu, zbog kiksa u Đenovi, propustio priliku da izbije na prvo mesto. Spor, neinventivan, letargičan, porozan, zavistan, od svih ljudi, od Lukakua; da je ovo Moratijeva vesela era, Konte bi, bez obzira na to što je i dalje prvi favorit za titulu, odavno bio pokojni...

Nema, dakle, glamura, nema najboljih trenera, najinventivnije taktike ni vrhunskih igrača – nema ni navijača koji bi tercirali i tako svaku utakmicu učinili makar za trećinu boljom nego što stvarno jeste – ali svi sastojci da ove zime (a posebno ovog vikenda, kada nema Premijer lige, već je tu FA kup) posvetimo pažnju Seriji A, i da ovo bude jedna od najboljih njenih sezona u proteklih ko zna koliko su tu.
Dobro, skoro svi...
Ostao je samo jedan: da se okonča diktatura Juventusa, koja bi, ako se nastavi, mogla da obesmisli i sve prethodne redove i sve ono dobro što nam je doneo Kalčo ove sezone.
Temelj, istina, deluje uzdrmanije nego ikada od 2012, i to nema veze samo sa Pirlom, o kojem sud neće dati ova sezona, baš kao što to nije učinio derbi sa Milanom; da bi ponovo ličio na vrhunsku zabavu u najlepšoj zemlji sveta, Kalču treba novi šampion.
Bilo bi neke poetske pravde da prvak ovakve Serije A, koja nas je iznenadila i rezultatima i pristupom, ne bude ni Inter, kao možda najjači sastav po imenima. Milan, Roma, pa iz prikrajka Napoli (baš sada)...
PIŠE: Marko Prelević, urednik Nedeljnika i kolumnista MOZZART Sport
SERIJA A – 17. KOLO
Subota
15.00: (6,00) Benevento (4,20) Atalanta (1,55)
18.00: (2,80) Đenova (3,25) Bolonja (2,55)
20.45: (1,63) Milan (3,80) Torino (5,70)
Nedelja
12.30: (2,70) Roma (3,40) Inter (2,55)
15.00: (5,80) Parma (3,80) Lacio (1,62)
15.00: (3,80) Udineze (3,45) Napoli (2,00)
15.00: (1,80) Verona (3,50) Krotone (4,70)
18.00: (1,85) Fiorentina (3,50) Kaljari (4,40)
20.45: (1,40) Juventus (4,80) Sasuolo (7,75)
Ponedeljak
20.45: (2,95) Specija (3,30) Sampdorija (2,45)