Jasno i nesporno je da trener treba da ima svoju viziju, i da je sprovodi na terenu. Ali da sam sportski novinar, pitao bih ga da objasni činjenice. Zašto tako radi... npr, Goh je na pripremama i u prvom kolu pokazao da ipak nešto zna, vredi, i umesto da to uvidi i podrži, Blagojević ga potpuno sklanja iz tima, vraća ga u mrak, 5-6 utakmica bez i jednog minuta, i onda ko grom iz vedra neba uvodi u derbi. Meni to nema veze sa trenerski radom, i pravom trenerska filozofijom. Zatim slučaj, Ugrešić. U jednom trenutku mu daje priliku, i dečko ništa epohalno, ali očigledno, i ako debituje, klinac, bar za nijansu bolji od Šćekića. Nagrada za to od Blagojevića, potpuno udaljavanje iz tima. Umesto, kad jednom da priliku, da to nastavi i da podršku tom momku, on ga psihički ubija u pojam, i očekuje da će kroz treninge podići formu. Utakmice su najveći trening, i tu nema priče. Dalje, videli ste u Surdulici, osamnestogodišnjak D. Jovanović, ništa nije lošiji od Nikolića, a vreme je pred njim. Evo sad je debitovao i J. Milošević, i vidi se talenat, ali mu trebaju utakmice. Pa puštaj bre klince, majstori su. Iz utakmice u utakmicu će rasti i Partizan će imati dva jako kvalitetna špica. Ja da sam trener, Šćekić i Nikolić nebi ni bili u Partizanu, a ne bih voleo ni da igraju za moju ulicu. Šćekić svaku loptu vraća štoperima, ili golmanu, jer drugo ne ume i ne može. Za razliku od njega, Nikolić nešto odigra protiv slabijih protivnika, mada ništa posebno, ali protiv Zvezde i onih evropskih ekipa, on se ne vidi, ne može do lopte da dođe. Zar na ta dva igrača, gradiš igru Partizana. Zbog ovakvog kvalifikovanja igrača, kao i tretman prema njima, gospodine Blagojeviću, vi ste u debelom ofsajdu. A da još na kraju da dodam, Dimoski je klasa za Jurčevića.