NEKAD BILO, DANAS SE (S)POMINJALO
Pametniji pamte da je pod vođstvom gospodina Radomira Antića (period od 2008. do 2010. godine), kult reprezentacije bio na vrhuncu, a igrači su gajili ogromno poštovanje prema selektoru.
Nekoliko ključnih fudbalera je igralo kroz bolove i ozbiljne povrede kako bi obezbedili plasman i nastup na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine, i to:
1. Gospodin Nikola Žigić: Tokom dramatičnih i istorijskih kvalifikacija, visoki napadač je u više navrata igrao sa hroničnim povredama i pod blokadama. Gospodin Antić je maksimalno koristio njegove predispozicije, a gospodin Žigić je, uprkos bolovima u zglobovima i leđima, bio nezaustavljiv u duelima, posebno u ključnim mečevima poput onog protiv Rumunije u Beogradu;
2. Gospodin Nemanja Vidić: Stub odbrane i tadašnji kapiten Mančester junajteda stigao je na pripreme za Mundijal u Južnoj Africi 2010. godine sa velikim problemima i povredom desnog lista. Iako je situacija bila rizična i klupski lekari su negodovali, gospodin Vidić je uz intenzivne terapije stisnuo zube i odigrao sve tri utakmice grupne faze na prvenstvu;
3. Gospodin Milan „Lane“ Jovanović: Poznat po svom eksplozivnom stilu igre, gospodin Jovanović je pre i tokom samog prvenstva u Južnoj Africi (gde je postigao istorijski gol za pobedu protiv Nemačke) imao probleme sa primicačem i sitnijim povredama kolena, ali je pod medikamentima davao svoj maksimum na terenu...
Osim toga, pamti se i kada su gospoda Branislav Ivanović, Aleksandar Kolarov i Nemanja Matić, sada već davne 2015. godine, pred važno gostovanje reprezentacije u Lisabonu protiv Portugala, tadašnja tri stuba i najiskusnija igrača tima bili kompletno pod injekcijama ali su i pored toga istrčala na teren kako bi pomogli ekipi i tadašnjem selektoru gospodinu Radovanu Ćurčiću...
Zatim, za vreme kada je reprezentaciju predvodio gospodin Slavoljub Muslin, desila se i nesvakidašnja situacija gospodinu Dušanu Tadiću, konkretno polomljen mu je nos u Kardifu. Naime, tokom utakmice protiv Velsa, velški fudbaler Nil Tejlor je divljačkim i neopreznim startom kopačkom u lice polomio nos gospodinu Dušanu Tadiću. Gospodin Tadić je ležao obliven krvlju, a scena u kojoj mu lekari u hodu nameštaju nos i guraju tampone dok mu krv i dalje šiklja niz lice postala je simbol tih kvalifikacija. Uprkos jezivoj i bolnoj povredi, gospodin Tadić je odbio da izađe, odigrao meč do kraja sa polomljenim nosem, asistirao gospodinu Aleksandru Mitroviću za izjednačujući gol (1:1) i nakon utakmice izjavio čuvenu rečenicu:
„Za Srbiju bismo igrali i sa polomljenom nogom ako treba!”
A sada, došla neka čudna vremena, gde ni pojedini napred navedeni velikani, ni zdravi, ni bolesni, ne žele i/ili ne mogu zbog "privatnih situacija" da igraju pod dirigentskom palicom selektora nam "A" reprezentacije u poslednjih 12 meseci...
Pametni bi se zamislili da nije možda do dotičnog gospodina (čije ni ime ne želim da pomenem)...
Blagodarim.