Nemanja Matić o odnosu sa Mihajlovićem, o glupom incidentu protiv Albanije i može li Srbija na EP

Vreme čitanja: 6min | pon. 30.12.19. | 16:14

Kao i o Muslinu, Banetu Ivanoviću...

Uvek je bilo ljutih i nezadovoljnih u reprezentaciji Srbije. Onih koji su mislili da zaslužuju da igraju više ili besnih što uopšte ne dobijaju pozive. Ili što su bez obrazloženja skinuti sa spiska.

Kada se navode takvi sukobi, obično se kao jedan od primera navodi i „sukob“ Nemanje Matića i Siniše Mihajlovića, kada jedan od najboljih naših igrača nije nastupao za državni tim. Iako je prošlo dosta vremena od tada, as Mančester junajteda je objasnio da nikakvog spora između njega i selektora nije bilo. Nijedne gorke reči, nijednog povišenog tona. Čak su se i razišli bez izgovorene rečenice.

Izabrane vesti

Matić u razgovoru za Telegraf kaže da ni tada, niti ikad, nije imao probleme sa bilo kojim selektorom, niti bi to sebi ikada dozvolio.
Ja sam debitovao kod Radomira Antića, igrao neke prijateljske utakmice, bio u nekoliko kvalifikacionih za Svetsko prvenstvo, bio i na širem spisku. Kada sam precrtan, smatrao sam da je korektna odluka i da će biti prilike. Antiću sam zahvalan što me je prvi pozvao u A tim. Krčmareviću sam zahvalan zato što me je zvao u mladu. Nisam ni na koga bio ljut, nikada. Tako je bilo i sa Mihajlovićem. Prve četiri kvalifikacione utakmice nisam bio u planu da igram. Bio sam na klupi, jer su tada svi mogli da budu na klupi. Ali, kroz te utakmice i treninge, video sam da me nema u planu. Čak je jednom trenutku štoper Maksimović igrao veznog. Ukoliko ovi ne budu mogli da igraju, on je bio rezerva za veznjaka. Razmišljao sam tada, ako sam peta ili šesta opcija, šta tu radim?“.

I onda se sve sklopilo u samo nekoliko dana, kada je Srbija porazima od Belgije i Makedonije ostala bez realnih šansi za prolaz.
Hteo sam posle meča sa Belgijom da pričam sa Mihajlovićem i da vidim kakvi su mu planovi. Ako me ne vidi, da idem da se borim za mesto u Benfiki. Čak su i oni u klubu vršili pritisak na mene. Gubim vreme, idem, a ne igram. To je s njihove strane bilo logično. eđutim, mi od Belgije izgubimo 3:0. Opšta frka, svašta se izdešavalo. I onda nisam hteo da dolivam ulje na vatru. Pomislih da ćemo pobediti Makedoniju, pa kad se sve stiša onda da priđem i da mu kažem. I mi, na nesreću, izgubimo od Makedonije. Ja opet nisam igrao, bio sam na klupi. A, gde ću posle te utakmice da priđem, to je još gore. Svi nervozni. Pred sledeće okupljanje rekao sam tadašnjem portparolu da mi ne šalje pozive: „Reci selektoru da me ne stavlja, nema me u planu, ostaću ovde da treniram“. Ali, nisam mislio nikog da uvredim, gledao sam šta je dobro za mene“.

Matićevo odsustvo nije predugo trajalo. Vratio se u državni tim za utakmicu godine, sa Hrvatskom 2013. u Beogradu.
Posle godinu dana, pred meč sa Hrvatskom, Mihajlović je došao u Lisabon da gleda utakmicu. Išli smo na večeru, ja i svi ovi momci iz Benfike. Bilo nas je tada sedam ili osam. Posle toga smo nas dvojica razgovarali. Mislim da on mene tada nije dobro ni poznavao, nismo imali prilike da pričamo. Tada smo razgovarali, pitao me je da li dolazim protiv Hrvatske i ja sam rekao - dolazim! I tada sam se vratio“.

Povratak je obeležio – crveni karton.
Bio je veliki pritisak na meni, jer sam se vratio baš protiv Hrvatske. Ali sam razmišljao - ozbiljne utakmice su za ozbiljne igrače, šta sad. Igram fudbal kao što sam igrao u klubu. Na nesreću, dobijem crveni karton pred kraj utakmice. Nisam zaslužio. Onaj Brih, koji nam je sudio protiv Švajcarske na Svetskom prvenstvu, me isključio. Jedan žuti je bio na pola, drugi sigurno nije. Igrao sam tu utakmicu zaista korektno. Tada je i Murinjo došao da me gleda i posle te utakmice je odlučio da me kupi. Sva sreća pa su i oni odmah dobili crveni. Čim sam ušao u svlačionicu, vidio sam crveni za njih. U tom trenutku mi je laknulo“.

Posle odlaska Mihajlovića usledile su još jedne neuspešne kvalifikacije. Taj ciklus obeležio je prekid meča sa Albanijom u Beogradu, koji je kao rukom odneo šanse za plasman na Evropsko prvenstvo.
To nema nikakve veze sa nama igračima i selektorom, to je bio organizacioni propust. Bili smo u šoku i nadali smo se da ćemo ipak izaći na teren kasnije da pobedimo.  Ali oni su to čekali, znali su kakav je naš mentalitet i da fudbalski nemaju nikakve šanse. Bane Ivanović je išao kod njih da razgovara, ali su oni dobili poziv da zaigraju. Znali su da će da dobiju na sudu. To je sve, po meni, bilo smišljeno. Naša neorganizacija je dovela do toga. To je bio propust Saveza i države, jer je to bilo državno pitanje kada smo išli kod njih. A mi smo to olako shvatili. Na njihovu prvu provokaciju ušlo je deset ljudi sa tribina. Kako smete to da dozvolite, da ljudi tako uđu? Oni su samo to čekali, isprovocirali, ušli u svlačionicu i nije im padalo na pamet da izađu“.

S druge strane, na revanšu, Albanci su tačno znali šta rade. Još od sletanja u Tiranu.
Gađali su nas kamenjem, probili su jedno staklo, ali to je ono što nismo mogli da zaustavimo. Reka ljudi nas je dočekala tamo, vređali su nas, ali od dolaska u hotel pa do same utakmice nismo imali nikakav problem. Bilo je i policajaca na svakih pet metara. Tačno su znali kome daju karte za utakmicu, jer je to za njih bilo državno pitanje. Da dokažu da smo mi protiv njih, da ne znamo da organizujemo utakmicu, a da oni znaju. Mi smo, eto, ispali glupi. Ne ja i većina igrača, ali“.

Dah uspeha Matić je sa reprezentacijom osetio u vreme mandata Slavoljuba Muslina.
Tada je sve bilo podređeno uspehu. Igrači, selektor i njegov tim, sve je bilo podređeno tom uspehu. Od prvog dana kvalifikacija smo se držali zajedno, svaki naš korak je bio napravljen da budemo što bliže cilju, a to je Svetsko prvenstvo. I od prvog do poslednjeg dana smo to radili. I zato smo nagrađeni. Vratili smo Srbiju na fudbalsku mapu sveta, našem narodu smo dali priliku da putuje u bratsku Rusiju... Sve ono što se dešavalo posle tih kvalifikacija, to je pitanje za Savez“.

Prvo što je došlo odmah posle kvalifikacija je smena selektora Muslina.
Ja sam bio u šoku kada sam čuo da je Muslin smenjen. Zašto? To je pitanje za Savez, ja sam samo igrač“.

Nastavak čudnih događaja je usledio pred Mundijal, kada je oduzeta kapitenska traka Branislavu Ivanoviću.
Moja informacija je bila da selektor nije planirao Baneta i da je video drugog igrača na njegovom mestu. Tako su mi rekli, da nije planiran uopšte da igra. Ja sam im tada rekao: „Ako je to vaša fudbalska odluka i ako misilte da ne igra, onda porazgovarajte sa čovekom i kažite mu da zna na čemu je“. Oni su rekli da je sve u redu i da će pričati s njim, ali se ispostavilo na kraju da je Bane igrao. Meni je to malo čudna situacija. Nisam hteo da se mešam, malo je ta odluka bila nespretna. Morali su da razgovaraju sa njim i Kolarovim kao zamenikom, da na kraju ne napravimo cirkus, ali je posle tako ispalo. Mislim da je to moglo da sačeka i završetak Svestskog prvenstva“.

Matić je i sada deo reprezentacije koja ima još jednu mogućnost da se plasira na Evropsko prvenstvo. Samo je pitanje da li to Srbija može.
Može. I ne može. Zavisi. Šta je potrebno? Pobede, dobra atmosfera koju mi nemamo, tako da smo već u minusu. Idemo kod nezgodne Norveške u goste, doći će pun stadion. Doći će da bodre svoju zemlju koju vole. Imaju nekoliko odličnih igrača i svih ostalih dobrih igrača. Mi krećemo iz velikog minusa - a to je atmosfera oko reprezentacije. Mi krećemo iz minusa, a oni iz plusa, tako da ćemo videti koliko smo mi spremni i koliko ćemo uspeti da popravimo tu atmosferu. A malo je vremena do tada“, zaključio je Nemanja Matić.

Foto: Reuters/Starsport

 


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara