
Mundijal s 48 ekipa iliti žrtvovanje kvaliteta i Evropljana
Vreme čitanja: 4min | čet. 20.11.25. | 09:43
Stari kontinent među 48 ekipa na Fifinoj rang listi ima čak 26 predstavnika. Ali će na Svetskom prvenstvu imati njih svega 16
Nije ovo sad kukanje zbog naših neuspešnih kvalifikacija, mada može da posluži za one večite zagovornike teorija zavera da su se svi urotili protiv nas, pa i Fifa. Istina je, međutim, da bi verovatno neke druge evropske nacije mogle da budu nezadovoljnije, barem one koje će otpasti na poslednjem filteru, u baražu, a takvih će biti čak 12. Jer utisak je da je od ovog Svetskog prvenstva – premijernog s 48 ekipa – upravo Evropa uslovno rečeno oštećena.
Uz kvalitet naravno. Jer iako ćemo svi s uživanjem pratiti bajkovite fudbalske priče Haitija ili Kurasaa, činjenica je da Zelenortska Ostrva, Jordan ili Novi Zeland neće baš podići nivo fudbala. Mada je jasna želja Fife da – uz dodatnu zaradu što je jasno primaran motiv – pomogne ovim zemljama da fudbalski napreduju.
Izabrane vesti
No, možemo debatovati o tome da li je to učinjeno nauštrb Evrope. Jer kada je Đani Infantino odlučio da Mundijal proširi sa 32 na 48 timova Stari kontinent dobio samo tri nova mesta. Južna Amerika bar dva, možda i cela tri, ako Bolivija prođe Interkontinentalni pej-of, iako CONMEBOL ima ukupno 10 ekipa. Od tih 10 sedam je među prvih 48 timova na osnovu Fifine rang liste. Evropa ih ima čak 26. A na Mundijalu će imati 16 predstavnika. Čak 10 iz top 48 će otpasti.
I tu dolazimo do te nepravde. Jer Južnoamerikancima možda neće otpasti niko. Afrikanci će čak imati i viška, pošto u najboljih 48 imaju sedam ekipa, a na Mundijal će putovati njih sigurno devet, možda i 10 ako DR Kongo izađe kao jedan od dva pobednika Interkontinentalnog baraža.
Azija u najboljih 48 ima svega četiri reprezentacije, a u SAD, Meksiku i Kanadi imaće osam sigurnih učesnika, potencijalno devet ako kroz baraž prođe Irak.
CONCACAF zona će naravno biti najveći dobitnik predstojećeg Svetskog prvenstva, jer su se SAD, Meksiko i Kanada kao domaćini automatski kvalifikovali. Pa će, uz svega četiri tima u najboljih 48 na Fifinoj rang list imati i Panamu, Kurasao, Haiti, a možda još dva predstavnika, pošto će u baražu igrati i Jamajka i Surinam. Potencijalno dakle čak osam.
Na kraju tu je naravno i Okeanija, bežala je Australija od njihovih kvalifikacija jer bi uvek u baražu išla na rivala iz Južne Amerike, sada kada se ona takmiči u Aziji, plasman na Svetsko prvenstvo obezbedio je Novi Zeland. Trenutno 86. na Fifinoj rang listi. Nova Kaledonija će u baraž, ali svima je jasno da ona kao 149. ekipa planete neće proći. Okeanija će dakle imati jednog predstavnika, mada nam je svima jasno da ni tog jednog rezultatima ne zaslužuje. Ali hajde sad, tog jednog i da prebolimo.
Ima naravno i druga strana medalje, a to je ona oko objektivnosti Fifine rang liste. Jer iako će na prvu svi reći da je u Evropi konkurencija najjača – Južnoamerikanci će tu tezu osporavati. Samo primera radi, Hrvati su u kvalifikacionoj grupi igrali protiv Češke, ali i Farskih Ostrva, Crne Gore i Gibraltara. Ne baš velesila. Austrija je za rivale imala San Marino, Kipar, te ipak kvalitetnije selekcije Rumunije i Bosne i Hercegovine. Paragvaj, koji je sa šestog mesta u Južnoj Americi poslednji obezbedio direktan plasman na Svetsko prvenstvo, morao je poređenja radi da dobije i Brazil i Argentinu i Urugvaj i Čile i Peru. Nije samo do kvalifikacija, jer rekosmo već da više od pola Južnoamerikanaca ide na Mundijal, već do plasmana na Fifinoj rang listi. U ovako žestokoj konkurenciji nije baš ni lako biti među 48.
Stadion u Gvadalahari, jedan od tri domaćina u Meksiku (©Reuters)U Južnoj Americi najslabiji je Čile. U Evropi ima daleko slabijih u svakoj grupi. I prosečan “renking” rivala svakog južnoameričkog tima je 35. mesto. Evropske selekcije su u proseku kvalifikacije igrale protiv timova plasiranih na 86. poziciji. Hrvatska i Austrija su pomenute jer su njihovi protivnici u proseku bili rangirani niže od 100. mesta. Gibraltar i San Marino, pre svih, učinili su svoje.
No, sve to ne menja činjenicu da je broj mundijalskih viza srazmerno plasmanu na rang listi krajnje neujednačen. Te da je Uefa po ovoj logici uskraćena za čak 10 mesta. Uefa i niko drugi. Mada bi Južna Amerika mogla da ode u minus jedan, ako Bolivija bude neuspešna u baražu. Afrika će biti na plus četiri ili čak pet. Severna i Srednja Amerika na plus dva ili čak šest. Okeanija će imati Novi Zeland, da se ne uvredi Nova Kaledonija.
A mi? Mi ništa. Mi imamo vremena da razmislimo kako dalje napred. I kad nam dosadi da kukamo – a nažalost volimo mi to – eto nam i ovaj jedan detalj da kažemo: drugi su krivi. Iako znamo da je ipak do nas.
KVALIFIKOVANE REPREZENTACIJE (42)
Evropa (12): Austrija, Belgija, Hrvatska, Engleska, Francuska, Nemačka, Holandija, Norveška, Portugal, Škotska, Španija, Švajcarska
Južna Amerika (6): Argentina, Brazil, Kolumbija, Ekvador, Paragvaj, Urugvaj
Afrika (9): Alžir, Zelenortska Ostrva, Egipat, Gana, Obala Slonovače, Maroko, Senegal, Južna Amerika, Tunis
Azija (8): Australija, Iran, Japan, Jordan, Katar, Saudijska Arabija, Južna Koreja, Uzbekistan
Severna i Srednja Amerika (6): Kanada, Kurasao, Haiti, Meksiko, Panama, SAD
Okeanija (1): Novi Zeland
UČESNICI UEFINOG BARAŽA (4)
Prvi šešir: Italija, Danska, Turska, Ukrajinja
Drugi šešir: Poljska, Vels, Češka, Slovačka
Treći šešir: Irska, Albanija, Bosna i Hercegovina, tzv Kosovo
Četvrti šešir: Švedska, Rumunija, Severna Makedonija, Severna Irska
INTERKONTINENTALNI PLEJ-OF (2)
Nosioci: Kongo, Irak
Nenosioci: Jamajka, Bolivija, Surinam, Nova Kaledonija











.jpg.webp.webp)
.jpg.webp)

