
Sećanja Florana Pjetrusa: Najluđi saigrač Žofri Lovernj, najluđa publika – Partizana iz Beograda
Vreme čitanja: 3min | sub. 04.04.20. | 12:19
"U Beogradu ako ne krene dobro, poželiš da se utakmica što pre završi", kaže Francuz
Izuzetna karijera Florana Pjetrusa primakla se kraju. Trofejno francusko krilo, ovenčano brojnim medaljama sa reprezentacijom i mnoštvom trofeja sa klubovima, trebalo je na kraju ove sezone da okači patike o klin.
Međutim, pandemija virusa korona bi mogla da dovede do pomeranja tih planova. Igrač kao što je Pjetrus ne zaslužuje da mu tamo neki virus “odsvira” kraj karijere.
“Nisam ovako zamišljao odlazak u penziju. Sve je sada dovedeno u pitanje. Želim prvo da vidim kako će se situacija razvijati narednih nedelja ili meseci, pa ću onda doneti konačnu odluku”, kaže Pjetrus u intervjuu za francusku Republiku.
Izabrane vesti
Osvrnuo se Floran tokom razgovora na brojne detalje iz karijere, od prvih koraka do poslednje sezone. Ali, srpskoj publici, pogotovo navijačima Partizana, najzanimljivija su dva pitanja.
Prvo je ko je Pjetrusu bio najluđi saigrač tokom karijerie.
“U dobrom smislu te reči, rekao bih – Žofri Lovernj. On je superzabavan lik, uvek ima neke priče da ispriča, neke lude priče. Ali, suštinski, on je jedan dobrodušni ludak sa kojim se uvek smejete”, rekao je Floran.
A, na pitanje koja je najluđa publika pred kojom je igrao…
“Protiv Partizana u Beogradu. Njihovi navijači su ludi za košarkom. A i ludi, ukratko… Od prvog do poslednjeg minuta atmosfera je neverovatna. I neprijateljska i uzbuđujuća istovremeno. Može da te jako motiviše, ali ako stvari na terenu ne krenu dobro, poželiš da se utakmica završi što je pre moguće”.
Trener koji je ostavio najjači utisak na njega…
“Italijan Serđo Skariolo, koji me je trenirao tri sezone u Malagi. On stvarno ima posebne metode rada. Mnogo toga polaže na psihologiju. Kada su najbitniji dani, pa dođu sastanci na kojima se gledaju video snimci, uopšte nam ne pokazuje inserte iz košarke, već iz filmova. Sa takvom motivacijom izlaziš na teren da znaš da i ako negde pogrešiš, ništa strašno, imaš vremena da to sve ispraviš”.

Nije teško pogoditi ko je najbolji igrač sa kojim je Pjetrus bio u timu.
“Toni Parker. Ne samo zbog onog što je postigao, nego i zbog svega što je učinio za francusku košarku. Na terenu, on je ubedljivo najveći francuski košarkaš svih vremena, pogotovo zbog uticaja na igru”.
A, najteži protivnik...
“Dirk Novicki. Igrao sam protiv njega nekoliko puta u reprezentaciji. On je jedan od najtežih igrača za čuvanje. U odnosu na njegovu visinu, njegovo znanje i pokretljivost su ga činili gotovo nemogućim za zaustavljanje”.
Iako Kobija Brajanta nije lično poznavao, Pjetrus kaže da mu je njegova smrt teško pala.
“Osećao sam se kao da sam izgubio nekog iz porodice, iako ga nisam poznavao, osim onoliko koliko igrača koji je imao veliki uticaj na mene dok sam odrastao. Njegova radna etika je bila nešto iznad sporta. Njegova posvećenost je nešto što nove generacije nemaju, one misle da je svaki sportista “gotov proizvod”, ne znaju koliko je sati i sati, znoja uloženo u te karijere”.
Na kraju, ima Pjetrus ideju čime želi da se bavi posle košarke. I to nema veze sa sportom.
“Voleo bih da budem dizajner. Volim sve što ima veze sa dekoracijom i sviđa mi se sve što je neobično. Volim da kreiram. Zamišljam sebe kako stvaram stvari za kuću, nameštaj, stolice”, kaže Floran Pjetrus.
Pred njim je, dakle, neka nova karijera…
Foto: MN Pres