
Luda ideja De Laurentisa: Ukinimo poluvreme! Neka mi liga pomogne da povećam vrednost Napolija
Vreme čitanja: 3min | pet. 02.10.26. | 12:24
"Pogledajte šta rade Amerikanci u svojim ligama. NBA, NFL, MLB... To su ogromne komercijalne mašine..."
Uz Klaudija Lotita i Urbana Kaira, Aurelio de Laurentis slovi za najdugovečnije predsednike u Seriji A. Pre više od 20 godina, italijanski biznismen i filmski producent, preuzeo je kormilo Azura, resetovao bankrotirani klub, vratio ga u elitni rang i ispisao sa njim neke od najlepših stranica istorije podno Vezuva.
Nostalgičar, ali i čovek koji smatra da se savremeni trendovi (u poslovanju) moraju pratiti. Tako je De Laurentis u intervjuu za Gazzettu dello Sport izneo neke prilično nesvakidašnje, kontroverzne ideje.
"Kada sam kupio Napoli, nisam morao da ubeđujem ljude da zavole taj tim. Morao sam da razumem kako je klub sa takvom navijačkom bazom došao do bankrota... I da se uverim da se to nikada neće ponoviti. Krenuli smo ispočetka iz Serije C1. Do 2007. bili smo u Seriji A. Nakon toga smo konstantno igrali Evropu, Ligu šampiona, sve do titula 2023. i 2025. Nisam ja stvorio tu strast, Moj zadatak je bio da sagradim održiv biznis oko nje. Jer pasja može da popuni stadione čak i u Seriji C. Ali sama strast ne može da vam balansira finansije, niti da kupuje igrače. Ona ne gradi pomoćne terene, niti organizuje klub. Morate da stvarate vrednosti. Film od 100.000.000 evra ne mora nižno da bude bolji od filma koji košta 10.000.000. Tako ni igrač od 100.000.000 nije deset puta bolji od igrača koji košta 10.000.000", počeo je priču 77-godišnji Rimljanin.
Izabrane vesti
Ko radi, taj i greši. Grešio je i svojeglavi De Laurentis, ali u svojoj eri donosio mnogo radosti Napolitancima.
"Talenat mora biti pronađen. A onda morate imati hrabrosti za donošenje odluka... Ponekad čak i onih nepopularnih. U periodu od 20 godina, naravno da sam pravio greške. Igrači, treneri, direktori, inevesticije... Svi ti izbori podložni su greškama. Čvrst klub može da ispravlja greške. Krhke klubove greške mogu da unište. U italijanskom fudbalu, često se priča o tome koliko predsednici klubova troše. Ja bih radije da ponekad pričamo o tome šta su oni sagradili. Kakvu su organizaciju ostavili iza sebe? Kakvu ekspertizu, prihode, insfrastrukturu? Lako je trošiti, ali stvarati vrednosti - to je mnogo teže."
Pričao je Italijan o novom stadionu koji planira da sagradi. Projekat luksuznog, ultramodernog stadiona od 70.000 mesta postoji, ali trenutno se razmatra njegova tehnička izvodljivost.
"Stadion nije samo teren okružen tribinama. Stadion je deo spektakla. Mora biti divan, udoban, tehnološki napredan. Neophodni su mu restorani, prodavnice, usloge. To je mesto gde čitave porodice treba da uživaju nekoliko sati. Jer ako tražim od nekoga da napusti kući, vozi, traži parking, troši novac i posveti mi četiri, pet sati svog dana, moram da mu dam nešto zauzvrat. Ne mogu da im kažem - 'vi ste navijači, pa morate da dođete'. Ne. Moram da zaslužim njihovo vreme. Evropski fudbal mora da uči iz američke sportske kulture. Ne treba da kopiramo njihov model. Imamo drugačiju priču, drugačija takmičenja, lokalpatriotski odnos koji je jedinstven u Evropi. Ali moramo da učimo iz njihovog mentaliteta. Stadion mora da bude iskustvo. Pogledajte šta rade Amerikanci u svojim ligama. NBA, NFL, MLB... To su ogromne komercijalne mašine. Rade na proizvodu, distribuciji, sponzorima, međunarodnim tržištitma. Promovišu svoje šampione. Služe timovima. Oni stvaraju vrednost. I šta je krajnji cilj? Kako se to završava? Imate klupsku zaradu i vrednost franšiza. Da li želimo da poredimo ovo sa našom ligom? Želim da mi liga pomogne da povećam vrednost Napolija. A da bih to uradio, mora da se poveća vrednost čitave Serije A."
Izneo je De Laurentis i prilično ludu ideju - ukidanje poluvremena?
"Moramo skupiti hrabrosti da uradimo procenu našeg fudbalskog proizvoda iz svakog ugla. Počevši od same utakmice, trajanja utakmice i pauza. Nijedno pravilo nije sveto samo zato što postoji 100 godina. Ako želimo da ponovo uključimo mlade ljude, moramo da se zapitamo zbog čega okreću glavu i odlaze. Uzmimo recimo poluvreme. Petnaest minuta. Zašto ne možemo da razmatramo njegovo skraćenje, ili čak ukidanje? Ljudi na stadionu osećaju atmosferu i čekaju? Ali deca kod kuće? Prekinete utakmicu na 15 minuta i mislite da će ostati da vas čekaju? Uzeće telefon u ruke, uključiti Plejstejšn, preorijentisati se na nešto drugo."



.jpg.webp)




.jpg.webp.webp)