Klubovi na koje se srušio Berlinski zid

Vreme čitanja: 9min | sub. 16.11.19. | 09:00

U danima kada Nemci slave ujedinjenje pravimo mali osvrt na tabelu poslednjeg šampionata Oberlige - dakle, gde su danas velikani sa Istoka?

(Povodom 30-godišnjice od pada Berlinskog zida, iz rubrike Premotavanje)

Tačno tri časa i 34 minuta pre nego što će se Ulf Kirsten sve s loptom, poput brzog voza, stuštiti u šesnaesterac Magdeburga, kompletan Politbiro partije Socijalističkog jedinstva podneo je ostavke. Dok je legendarni as Dinama pogledom tražio svog partnera u špicu Torstena Gičova, ambasador Demokratske Republike Nemačke Helmut Zibart pozvan je kod ministra inostranih poslova Čehoslovačke Pavela SadovskogKirsten je primetio svog saigrača, uputio povratnu loptu, a Gučov se, iako je na leđima imao Dirka Šustera, sjajno snašao, zagradio, okrenuo i šutirao. Dirk Hajne je oklevao, nije odmah odlučio da li da ide nogom ili da se baci, a kada se odlučio za drugu opciju već je bilo prekasno. Lopta se kroz blato peterca nekako probila do mreže – Dinamo je poveo protiv lidera Magdeburga u Klasikeru Oberlige. Na tribinama delirijum!

Izabrane vesti

Dvadesetak minuta kasnije (sredina prvog poluvremena) Matijas Zamer u svom jedinstvenom stilu – moćno i elegantno u isto vreme – nosi loptu kroz srce terena i približava se golu gostujućeg tima. Negde u istom trenutku, u Pragu, Zibart stiže u kabinet kod Sadovskog. I pre nego što je seo u fotelju, počeo je da se preznojava. Zna šta ga čeka...

►►► Ko je ubio Bekenbauera sa istoka?

Ljut i iznerviran, ministar ne okoliša mnogo. Ambasadoru odmah, ne baš prijatnim tonom, stavlja do znanja da je njegova država veoma nezadovoljna što sve veći broj stanovnika Istočne Nemačke preko čehoslovačke granice beži u susednu Zapadnu Nemačku. Sadovski objašnjava da su građani uznemireni i da se pitaju zašto i oni ne bi mogli na taj način do Minhena, Frankfurta, Dizeldorfa... Situacija je vrlo neprijatna, s obzirom da se isto događa već mesecima unazad, ali preko Mađarske.

U Drezdenu, Zamer je pustio korak, dodao gas, a kada se našao na oko tridesetak metara od gola, raspalio je iz sve snage. To njegovo „topovsko đule“ zarilo se u Hajneovu mrežu – Dinamo vodi sa 2:0. Nekoliko trenutaka kasnije Magdeburg ostaje s igračem manje, pošto je Dirk Šuster dobio crveni karton i činilo se da je meč najvećih kandidata za titulu rešen.

Za to vreme Zibart se u Pragu pravda da „njegova vlada radi na rešavanju problema i donošenju novog zakona po kome će stanovništvo moći slobodno da putuje s Istoka na Zapad“, ali Sadovski nema strpljenja: „Mi zahtevamo...“ U svetu diplomatije to je više bio ultimatum nego običan zahtev.

Dok se Helmut Zibart znojio u kožnoj fotelji Husakovog ministra, Magdeburg je u Drezdenu s igračem manje uspeo da smanji na 1:2 pogotkom Markusa Vokela (bod im je bio dovoljan da zadrže prvo mesto), ali u poslednjim trenucima utakmice Gičov svojim drugom otklanja sve dileme.

Iako je okončano tek 10. kolo, Dinamo je ostvario jednu od najvažnijih pobeda u borbi za titulu i tako trasirao put za definitvno svrgavanje dotadašnjeg apsolutnog vladara istočnonemačkog fudbala – berlinskog imenjaka i najomraženijeg rivala. Bio je 8. novembar 1989. godine. Dan kasnije pao je Berlinski zid!

Svi na Istoku vrlo dobro pamte taj dan. Kada je potpukovnik Harald Jeger pod pritiskom 20.000 demonstranata u Ulici Bornholmer, oko 23.30, konačno naredio proboj, a hiljade razjarenih mladića i devojaka pohitalo pred Brandenburšku kapiju – neki da po prvi put vide svoje rođake, neki po nove farmerke ili novu ploču „Skorpionsa“. Angela Merkel bila je kao i svakog četvrtka uveče u sauni s prijateljicom, Ginter Gras je „ređao“ misli na papir i pripremao svoj čuveni ekspoze koji će predstaviti nekoliko nedelja kasnije, a Matijas Zamer, zajedno sa saigračima u karantinu, odmarao posle prethodne burne noći i proslave velikog trijumfa... Marsel Šmelcer, danas jedan od dva najpoznatija (aktivna) fudbalska izdanka s one mračne strane Zida, bio je jednogodišnja beba, a ovaj drugi – Toni Kros – rodiće se tek dva meseca kasnije. I fudbal će vrlo dobro upamtiti taj dan. „Gvozdena zavesa“ sručila se na istočni deo Evrope i ugušila sve fudbalske velikane s Istoka koji su ovoj igri davali poseban šmek.

      

Dinamo iz Drezdena završiće pomenutu sezonu 1989/1990. kao šampion, pošto je Magdeburg u poslednjem kolu neočekivano izgubio od Karl Marksa, današnjeg Kemnicera. U maju iduće godine, spektakularnim slavljem u Roštoku stavljena je tačka na Oberligu. Hanza kao šampion i Dinamo Drezden kao drugoplasirani tim integrisani su u Bundesligu, dok su klubovi od trećeg do osmog mesta – Erfurt, Kemnicer, Halešer, Karl Cajs Jena, Lokomotiva Lajpcig i Stal Brandeburg – dobili mesto u Cvajti. Nemačka je zvanično ujedinjena u oktobru 1990, nakon Svetskog prvenstva u Italiji (SR Nemačka postala šampion), a odlazeći selektor Franc Bekenbauer ispalio je kao iz topa:
“Sada ćemo zaista biti nepobedivi!”

Nije Kajzer Franc verovatno ni slutio koliko će biti u pravu, ali malo ko je tada razmišljao o ceni koju će za to platiti nemački klubovi sa Istoka. S te druge strane gledano, nekadašnji reprezentativac DDR-a Tomas Dol takođe je bio dobar prorok:
“Ujedinjenje Nemačke je nešto najgore što je moglo da se desi istočnonemačkom fudbalu.”

Tako je i bilo...     

Ravno 30 godina prošlo je otkako je pao Berlinski zid. Od pomenutih klubova više se nijedan ne nalazi u vrhu nemačkog fudbala. Kompletan tekst posvećen padu Zida i smrti "socijalističkog fudbala" čitajte OVDE, a mi u danima kada Nemci slave ujedinjenje pravimo mali osvrt na tabelu poslednjeg šampionata Oberlige.

Dakle, gde su danas velikani sa Istoka?

VIKTORIJA/FORVERC BERLIN
Jedna od glavnih karakteristika istočnonemačkog fudbala posle Drugog svetskog rata, pod sovjetskom okupacijom i socijalističkim režimom, bila je spremnost vlasti da na različite načine manipulišu klubovima iz političkih ili drugih razloga. Tako je današnja Viktorija iz Frankfurta na Odri često seljakana iz grada u grad i menjala imena, shodno potrebama policije, vojske, visokih državnih funkcionera. Najveće uspehe doživela je kao Forverc iz Berlina. Taj Forverc, koji nema nikakve veze sa tradicionalnim Berliner Forverc, jednim od osnivača DFB-a (Fudbalskog saveza Nemačke), šest puta bio je šampion Istočne Nemačke i dvostruki osvajač kupa. Više od deset sezona igrao je u evropskim takmičenjima. Najveći uspesi Forverca bili su četvrtfinale Kupa šampiona (posle eliminacije Crvene zvezde 1969. godine) i četvrtfinale Kupa pobednika kupova. Viktorija je trenutno marginalac u nemačkom fudbalu, nastupa u šestoj ligi...    

ENERGI KOTBUS
Jedan od retkih klubova sa istoka koji je dobacio do Bundeslige posle ujedinjenja. Šest sezona Kotbus je igrao u eliti (2000-2003, 2006-2009), a najveći uspeh postigao je 1997, kada je ušao u finale DFB kupa i izgubio od Štutgarta. Energi je ušao u istoriju nemačkog fudbala 6. aprila 2001, pošto je postao prvi klub u državi koji je izveo 11 stranaca na teren. Među najpoznatijim imenima - Vasile Mirjuca, Tomislav Piplica, Bruno Akrapović, Andržej Kobilanski... Energi Kotbus trenutno životari u Regionalnoj ligi Nemačke (četvrti rang takmičenja).    

LOKOMOTIVA LAJPCIG
Stariji ljubitelji fudbala iz Lajpciga i dalje navijaju za Lokomotivu i novoosnovani RB Lajpcig ih ne zanima mnogo. Radi se o klubu koji je poput Magdeburga igrao finale Kupa pobednika kupova, samo što nije imao sreću da ga osvoji. Ajaks sa Rajkardom, Van Bastenom i Bergkampom bio bolji te 1987. godine. Lokomotiva je nekoliko godina ranije stigla i do završnice UEFA kupa, eliminisana je od Totenhema. Kup Istočne Nemačke osvajala je pet puta i u tri navrata bila viceprvak. Pre Drugog svetskog rata tri puta je bila najbolji klub Nemačke. Lokomotiva iz Lajpciga ove sezone bori se za ulazak u treću ligu... 

HANZA ROŠTOK
Poslednji istočnonemački šampion nije imao velike rezultate u Oberligi poput dva Dinama, Magdeburga, Forverca, međutim Hanza će se etablirati kao najbolji klub sa istoka posle ujedinjenja. Nakon što je prve sezone u Bundesligi ispala, vratila se 1995. i igrala punih 10 godina. Od 2012. standardni je član treće lige. Kao svi klubovi sa prostora bivšeg DDR-a glavni problem kluba su finansije. Hanza poput Dinama iz Drezdena ima vrlo verne navijače...

DINAMO DREZDEN
Osam puta šampion DDR-a, sedam puta osvajač kupa, polufinalista UEFA kupa 1989... Dinamo Drezden bez svake sumnje spada u najuspešnije klubove Istočne Nemačke, sa retko vernim navijačima, koji su pre nekoliko nedelja oduševili Evropu. Njih oko 35.000 otputovalo je na gostovanje Herti u DFB kupu. Dinamo je od 1991. do 1995. igrao Bundesligu, ali nije mogao da se izbori, pre svega sa finansijske strane, s rivalima. Usledilo je ispadanje, gubitak licence za Cvajtu, propadanje do četvrte lige. Navijači, međutim, nikada nisu okrenuli leđa klubu. Zbog njihovog neretkog nasilničkog ponašanja u Drezdenu veruju da ih Bundesliga ne želi u svom elitnom društvu. U čemu vrlo verovatno postoji i delić istine. Dinamo se trenutno bori za opstanak u drugoj ligi, Cvajti...   

ROT VAJS ERFURT
Dve titule šampiona Oberlige iz pedesetih godina najveći su uspesi crveno-belih. Klub je 1991. i 2004. igrao Cvajtu, ali oba puta je ispadao kao poslednji na tabeli. Erfurt je 2018. posle mnogo godina ispao iz treće lige. Ove sezone preti im nova selidba u niži rang...

HALEŠER
Dvostruki šampion i dvostruki osvajač kupa Istočne Nemačke zabeležio je veliki pad tokom devedesetih godina. Posle učešća u UEFA kupu 1992. godine klub je skliznuo čak u petu ligu. Od 2008. i ulaska u četvrti rang stvari su krenule nabolje. Halešer je ove sezone jedan od kandidata za ulazak u Cvajtu... 

KEMNICER
Najpoznatiji kao prvi klub Mihaela Balaka, Kemnicer je posle ujedinjenja samo devedesetih uspevao da se odži u drugoj ligi. U sezoni 1992/93 stigao je do polufinala kupa. Šampion Istočne Nemačke iz 1967. i viceprvak iz 1990. trenutno se takmiči u trećoj ligi, pošto je prošle sezone izborio promociju.  

KARL CAJS JENA
Naši ljubitelji fudbala Karl Cajs uglavnom pamte po duelima sa Crvenom zvezdom u Kupu šampiona i po crvenom kartonu Dragana Džajića... Dakle, ne baš po dobrom. Klub iz Jene, međutim, imao je ozbiljnu reputaciju u Istočnoj Nemačkoj. Trostruki šampion i devetostruki vicešampion. Jena je još jedan istočnonemački tim koji je igrao finale evropskog kupa.
 U sezoni 1980/1981 na pleća je redom bacala Romu, Valensiju i Benfiku, da bi u borbi za trofej Kupa pobednika kupova poklekla pred Dinamom iz Tbilisija. Devedesetih ovaj klub je u dva navrata ulazio u Cvajtu. Trenutno se bori za opstanak u trećoj ligi.

STAL BRANDENBURG
Klub bez posebnog značaja za istočnonemački fudbal. Uglavnom ga pominju kao matični tim nekadašnjih reprezentativaca Štefana Frojnda i Roja Pregera. Živnuo je malo tokom 2017. godine, kada je izborio ulazak u šestu ligu...

STAL AJZENHITENŠTAT
Još jedan klub sa same poljske granice... Radi se o radničkom timu koji je pripadao železnici. Uglavnom se takmičio u drugoj ligi Istočne Nemačke, ali zanimljivo da je kao finalista kupa 1991. (poražen od šampiona Hanze) igrao Kup pobednika kupova. Eliminisan je u prvoj rundi od Galatasaraja. 
Ajzenhitenštat je likvidiran 2016. godine. 

MAGDEBURG
Spada u najveće istočnonemačke klubove i jedini je tim iz nestale države sa evropskim trofejom. U vreme svoje najveće slave, sedamdesetih godina, Magdeburg je u finalu Kupa pobednika kupova tukao veliki Milan - 2:0. Bilo je to u proleće 1974. Magdeburg je tri puta bio šampion DDR-a i sedam puta osvajao kup. U zajedničku drugu ligu uspeo je da uđe tek 2018. Nije se dugo zadržao. Trenutno je u sredini tabele treće lige. Istinski uspavani velikan i jedan od retkih klubova sa istoka koji nije bankrotirao u nekom momentu.

DINAMO BERLIN
Dinamo je bio režimski klub, preciznije, njime je rukovodio Erih Milke, šef Štazija, ozloglašene istočnonemačke tajne policije. I mnogi drugi klubovi bili su miljenici komunističkih vlasti, s tom razlikom što je Milke bio rodom iz Berlina, pa je bilo logično da više naginje ka svojima. Ta priča oko berlinskog Dinama jedna je od onih koje na najbolji način opisuju kako je vlast urušavala fudbal i sprečavala napredak. Integritet Oberlige začajno je uzdrman poslednjih dana maja 1978, tokom slavlja titule drezdenskog Dinama. Navodno, šef Štazija ušao je u svlačionicu šampiona i naredio da je sada došlo vreme da imenjak iz Berlina preuzme primat. Deset narednih godina titula se proslavljala samo u prestonici! Dinamo nikada nije imao uspeha u evropskim kupovima. Bankrot ga je zadesio 2004. Ime je promenio u BFC Dinamo, ali smatra se pravnim naslednikom starog štazijevskog kluba. Trenutno vodi bitke u četvrtoj, Regionalnoj ligi. 

SAKSONIJA LAJPCIG
Saksonija nije imala zapaženijih rezultata u Oberligi. Preživela je dva bankrota tokom 2001. i 2009. godine, da bi 2011. zvanično bila izbrisana iz registra u fudbalskom savezu. Navijači su kasnije osnovali nekoliko naslednika. Uspeha, donekle, ima samo BSG Kemi Lajpcig, koji je prošle sezone ušao u četvrtu ligu.


* Među 36 klubova prvog i drugog ranga nemačkog fudbala, ove sezone, samo tri tima geografski pripadaju bivšem DDR-u: Union Berlin (Bundesliga), Aue i Dinamo Drezden (Cvajta) 


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara