Miloš Kerkez (©Reuters)
Miloš Kerkez (©Reuters)

Kerkez: Pritisak? U Srbiji sam sa 10 godina vozio kamion; otac me i danas spusti na zemlju

Vreme čitanja: 6min | uto. 28.07.26. | 15:57

"Bio sam iznenađen Slotovim odlaskom. Zaista nisam ništa znao. Bio sam u Srbiji, spavao sam, a brat me je probudio. Lupao mi je na vrata i saopštio veliku vest. Niko nije znao", priča nesuđeni srpski reprezentativac

Prva sezona Miloša Kerkeza u Liverpulu ne može se nazvati pogotkom, već teškom tranzicijom iz okruženja na koje je navikao u Bornmutu na mnogo izazovniju scenu koju donosi igranje na Enfildu u dresu Liverpula. Nije bilo lako, ali bi odlaskom Arnea Slota i dolaskom Andonija Iraole, čoveka sa kojim je uspešno sarađivao u Bornmutu, stvari trebalo da se poprave nabolje.

Britanski Gardijan uradio je sa nesuđenim reprezentativcem Srbije intervju koji je započeo ovako... Kerkez je proveo neko vreme kod kuće u Srbiji, odmarao se u Crnoj Gori i Španiji, a jednog dana ga je iz sna prenulo panično lupanje na vrata spavaće sobe uz vest da je Arne Slot dobio otkaz, a nedugo zatim neočekivano se ponovo susreo sa Andonijem Iraolom.

Izabrane vesti

Dobio je i hiljade čestitki pošto je fotografisan kako u rodnom Vrbasu prati mladu do crkve. Dok mu ekipa Gardijana čestita na venčanju, on uzvraća:
"Ne! To nije tačno, svi greše u vezi s tim", uzvikuje levi bek na početku razgovora za Gardijan. "Ženio se moj najstariji brat. U Srbiji je normalno da mlađa braća vode mladu do crkve. To sam uradio, a sada svi misle da sam se ja oženio. Bio je to Rade, ne ja. Nas je trojica. Rade je najstariji, ja sam najmlađi, a Marko je srednji. Stalno moram ljudima da objašnjavam da se nisam oženio. Kada smo se vratili u klub, svi su mi prilazili i čestitali. Ja im kažem: 'Ne, još nisam spreman za to'".

20.45: (4,20) Stouk Siti (3,45) Everton (1,80)

Kerkez novog trenera Redsa poznaje bolje od bilo kog drugog igrača Liverpula, pošto je tokom dve sezone pod njegovim vođstvom u Bornmutu izrastao u levog beka vrednog skoro 50.000.000 evra. Zna da ne mora ponovo da se dokazuje novom šefu stručnog štaba, jer ga Iraola izuzetno ceni. Zna i da, posle teške prve sezone na Enfildu, sada radi sa trenerom koji ume da iz njega izvuče najbolje.
"Iskreno, bio sam oduševljen (kada sam saznao da dolazi Iraola). Mnogo mi je pomogao i unapredio me tokom dve godine koje sam proveo sa njim. Bio sam zaista srećan, naravno zbog sebe, ali i zbog ekipe. Svi znaju kakav fudbal igra i mislim da je idealno rešenje za nas".

U dahu je Kerkez pričao o tome šta posebno ceni kod španskog stručnjaka.
"Suština je u intenzitetu. Ne plaši se igre jedan na jedan po celom terenu, visokog presinga i toga da ekipa uvek bude agresivna i okrenuta napred. Kada biste videli snimke posle treninga, na kojima svi ležimo po terenu, bilo bi vam jasno za šta nas priprema. Za ono što zahteva definitivno su potrebne jake noge i odlična fizička sprema, ali bićemo dobro. Kada na treningu igramo utakmice sa tri ili četiri ekipe, on to naziva ‘posledicama’. Ekipa koja izgubi i ona koja završi druga moraju da trče. Koliko ćemo trčati zavisi od toga šta odluči u tom trenutku, ali poraženi tim uvek čeka trčanje", priča mađarski reprezentativac i dodaje:
"Veoma je intenzivan i obraća pažnju na detalje. Veliki je profesionalac. Ponekad voli da razgovara, ali ne previše. Mislim da možda ne želi da se previše približi pojedinim igračima, jer hoće da pokaže da su svi u ekipi isti. Zato se ne vezuje posebno ni za koga. Sve drži na profesionalnom nivou, uz mnogo napornog rada".

Bilo je trenutaka prošle sezone kada je delovalo da je Kerkez sputan Slotovim insistiranjem na izgradnji napada iz poslednje linije i ulascima bekova u sredinu terena. Ljude iz Liverpula privukao je upravo brzinom i energijom sa kojom je u Bornmutu pokrivao levu stranu terena, a takve igre donele su mu i mesto u idealnom timu Udruženja profesionalnih fudbalera za sezonu 2024/25. Sledeće sezone trebalo bi češće da igra na način koji više odgovara njegovim kvalitetima.
"Iraola više voli da bekovi igraju uz liniju, ali i da utrčavaju spolja ili kroz međuprostor. To mi je dobro funkcionisalo u Bornmutu i mislim da će biti isto i ovde. Uvek mi je govorio da je odbrana veoma važna. Za njega je to na prvom mestu. Pošto si bek, moraš žestoko da radiš u defanzivi, a sve što uradiš napred predstavlja bonus. Zato sam se uvek prvo koncentrisao na odbranu, a potom na trčanje napred i pomoć krilima. Pokazao mi je da si, kada obaviš svoj posao, slobodan da radiš ono što želiš. Sa njim sam se osećao veoma slobodno. Dopušta ti više slobode da radiš svoje stvari".

To, ipak, ne znači da Kerkez krivi Slota za turbulentnu prošlu sezonu. Naprotiv, njih dvojica su i dalje u kontaktu.
"Bio sam iznenađen Slotovim odlaskom. Zaista nisam ništa znao. Bio sam u Srbiji, spavao sam, a brat me je probudio. Lupao mi je na vrata i saopštio veliku vest. Niko nije znao. Nisam mogao da verujem. Samo sam rekao: 'Vau'. Čuli smo se posle toga i razmenili nekoliko poruka".

Kerkez priznaje da je prošla sezona bila "teška za sve" u Liverpulu, jer bi se svaki put kada bi ekipa naizgled rešila jedan problem pojavio neki novi. Bio je deo skupocenog prošlogodišnjeg prelaznog roka koji nije doneo očekivane rezultate, iako je pružio znatno više od mnogih drugih novajlija. Zbog toga su on i ostala pojačanja bili pod posebno snažnim pritiskom javnosti. Tvrdi da to nije osećao.
"Iskreno, nije me briga za pritisak. Ne volim priče o 'pritisku' i sličnim stvarima. U Srbiji sam odrastao malo drugačije. Moglo bi se reći da smo malo drugačije napravljeni. Recimo, počeo sam da vozim kamion kada sam imao deset godina..."

Molim?
"Bio sam sa ocem. Popeo sam se u kamion i preuzeo volan. On je pritiskao pedale. Bio sam prilično mali i nisam mogao da ih dohvatim".

Inače, Kerkezov otac Sebastijan i dalje ponekad vozi sina do Liverpulovog trening centra. Miloševa majka Tijana i on su se preselili u Englesku kako bi mu pomogli da se prilagodi životu na Ostrvu i da se nosi sa velikim očekivanjima.
"Veoma su mi važni. Moja braća sada imaju svoje živote, ali roditelji su sa mnom i mnogo sam srećniji zbog toga. Otac je tu da me ponekad čukne po glavi i podseti gde sam. Odigraš nekoliko dobrih utakmica i možda te malo ponese. Ali tata je tu da me čukne. Odmah se spustim na zemlju i ponovo se potpuno fokusiram".

Važan uticaj na Kerkeza imao je Endi Robertson, legenda Liverpula umesto kojeg je doveden. Kapiten Škotske, sada levi bek Totenhema, tokom prošle sezone redovno je odvajao Kerkeza na stranu i prenosio mu svoje iskustvo. Ipak, kada je u maju došlo vreme da se Robertson oprosti od Enfilda, svako je otišao na svoju stranu.
"Nisam želeo dodatno da ga opterećujem. Bio je emotivan jer se sve bližilo kraju. Nisam želeo previše da ga pritiskam, ali mi je tokom cele godine pomagao. Nekoliko puta smo razgovarali o centaršutevima i o tome koliko velika pluća moramo da imamo da bismo mogli da trčimo do sutra. On je odigrao mnogo sezona na tom nivou, a i ja treba da uradim isto. Vodili smo takve razgovore. Pričali smo i o tome gde treba poslati završni pas, da moram da ostanem koncentrisan, podignem glavu i ponekad uputim bolji centaršut", priča Kerkez i zaključuje:
"Svi znamo šta je Endi uradio za klub. Ne bežim od toga. Želim da izgradim sopstveni put. Naporno ću raditi. Znam šta znači igrati za Liverpul. Donekle sam to pokazao prošle godine, a ove želim da pokažem još više. Pre nego što smo napustili Aksa trening-centar i krenuli za Čikago, na televiziji sam video emisiju o tome koliko Mo (Salah) ima golova i asistencija. Bilo je nešto poput 380. Samo sam izašao iz prostorije. Pomislio sam: 'Šta je ovo?' Vreme leti. Dolazi nova generacija i nadam se da će sve biti dobro".


tagovi

LiverpulMiloš Kerkez

Obaveštavaj me

Liverpul

Sledeća vest