
Jan Karlo Simić: Uz mene Benzema, Kante, Danilo… Evropa ne shvata koliko je dobar saudijski fudbal
Vreme čitanja: 5min | čet. 18.09.25. | 16:30
“Imamo ol-star tim. Lagano bismo igrali u bilo kojoj od liga petice”, kaže reprezentativni štoper Srbije
Kad su krenuli da ulažu kupovali su samo najveće zvezde, sada su zbog bonus pravila Saudijci krenuli i po najtalentovanije fudbalere Evrope. Među njima i na Jan Karla Simića, koji je u transferu teškom 15.000.000 evra – a za platu od 5.000.000 po sezoni – dres Anderlehta zamenio opremom Al Itihada. I u intervjuu za belgijski La Derniere Heure tvrdi da ne samo da se nije pokajao, nego da je oduševljen onim što je do sada video.
“Već se osećam kao kod kuće u Džedi. Samo još da se telo navikne na vreme. U Belgiji, kada je 32 stepena Celzijusa to je izvanredno. Ovde za to kažu – zima. Vreme je uvek dobro. Zaista sam se zaljubio u grad. Tu je more, tu su tržni centri, sjajni restorani. A ljudi… Ludo je koliko su gostoljubivi”, kaže Simić za La Derniere Heure.
I nije samo do luksuznog života. Simić smatra da Evropljani potcenjuju fudbal u Saudijskoj Arabiji.
“Okružen sam momcima koji su osvajali Svetsko prvenstvo, Ligu šampiona, pa i Zlatnu loptu. Karim Benzema, Engolo Kante, Danilo Pereira, Fabinjo, Predrag Rajković… Umalo sam zaboravio Musu Dijabija ili Stivena Bergvajna. Imamo ol-star tim. U Evropu ne razumemo koliko je fudbal u Saudijskoj Arabiji evoluirao. Superiorna je u odnosu na mnoge evropske lige, svakako u odnosu na belgijsku. Ovo je ogroman korak napred. Al Itihad je najbolji tim u zemlji, možda i na kontinentu, lagano bismo mogli da igramo bilo koju od pet najvećih evropskih liga. I filozofija se promenila. Ne dovode više samo zvezde, regrutuju mlade igrače koje će razvijati i odvesti na viši nivo”, samouveren je 20-godišnji štoper.
Izabrane vesti
Možda zvuči naivno, ali činjenica je da će Simić trenirati sa asom kakav je Benzema, samo primera radi, jedan od najboljih napadača planete u poslednjih 15 godina.
“Trenutno je povređen, ali radujem se tome. Kakva prilika za mene. Karim je jedan od najboljih napadača u istoriji fudbala. To je prosto ludo, nemam reči da opišem koliko sam srećan… Svi me ovde inspirišu. Pa, igraću uz jednog Danila, a on je ipak referenca. Pari Sen Žermen, Porto, reprezentacija Portugalije. Sjajan CV, naučiće me on mnogo čemu”.
Doduše, nije više ni Simić dete da se tako lako oduševljava.
“Kad sam bio mlad u Milanu sreo sam Paola Maldinija, zaista sam bio u elementu. U međuvremenu mi se i status promenio, drugačije je. Mada je poštovanje isto. Moji saigrači su ljudi koji su bukvalno menjali fudbal“.
I na klupi čuveno ime. Loran Blan, nekada štoper i to sa titulom prvaka sveta iz 1998. godine.
“Previše sam mlad, pa ga nisam gledao, ali naravno da znam za njega. I on se postarao, pa mije čim sam došao rekao: ‘Ja sam bio štoper, tako da te držim na oku. Učinićemo te boljim fudbalerom’”.
Za tako nešto potrebno je vreme, a kad su mladi igrači u pitanju obično se za njih misli da na Bliski istok idu na godinu ili dve da zarade, pa da se onda vrate u Evropu. Simić negira da mu je to ideja.
“Biću potpuno iskren: Ovde sam da ostanem. Kada sam video uslove za rad, kako se komforno živi, ljude, hranu, da se nivo sporta samo povećava. Rekao sam sebi da bih ovde mogao da napravim karijeru. Nisam opsednut povratkom u Evropu ako kvalitet fudbala ovde nastavi da se poboljšava”.
Ne brine se ni za mesto u reprezentaciji Srbije.
“Igram ovde sa 15 reprezentativaca. Tako da mislim da to može da ima samo pozitivan uticaj na želu da odem na Svetsko prvenstvo”.
Uostalom, i Aleksandar Mitrović i Sergej Milinković Savić su sačuvali reprezentativni status i kada su otišli u Saudijsku Arabiju. Da li je Simić zvao bar ovog prvog, jer igrao je Mitrović i za Anderleht?
“Nisam ga zvao. On je posle dve godine ovde otišao u Katar. A već je jednom prilikom rekao da žali samo zato što nije ranije došao u Saudijsku Arabiju. Čak je rekao i da bi voleo da ovde ostane do kraja života”.
S druge strane, u Anderlehtu je Simića zamenio Mihajlo Ilić?
“Smejao sam se kad sam video da su jednog Srbina zamenili drugim. Ali iskreno, ne poznajem ga. Svakako mu želim sve najbolje”.
Mihajla Cvetkovića je stigao da upozna kada je ovaj letos stigao u Brisel iz Čularičkog.
“Tek mu je 18 godina. Ja sam u njegovim godinama igrao za Milanovu U19 ekipu. On već svakodnevno trenira sa Anderlehtovim seniorima. Dobar je igrač. Ima kvalitet i iznad svega, dobar mentalite. Želi da uči i to će i da radi. Samo treba da se navikne na belgijski fudbal koji je čvršći od onog koji je iskusio u Srbiji. Ima sve što treba da postane veliki napadač”.

Simić je svoje u Anderlehtu završio. I kako sam kaže, sećaće se ovacija posle golova protiv Mehelena i pre svega Standarda iz Liježa, pamtiće nažalost i ispadanje od Fenerbahčea, pa i selektora, Albanca, Besnika Hasija.
“Stalno je razgovarao sa mnom i kritikovao me kad smo samo nas dvojica nasamo. S druge strane, uvek me je štitio od kritika sa strane. Očinski se ponašao. Želeo je da me učini boljim fudbalerom. Lepo smo se ispričali telefonom kada je čuo da idem”.
Da li je istina da je mislio da je Simić preopterećen mišićima?
“Ne. Nikada mi to nije rekao. Mogao je da u svlačionici vidi da pazim na sebe. Moje telo je baš onakvo kakvo bi trebalo da bude. Sa savršenom mišićnom masom”.
Za kraj, žali li malo zbog toga što nije završio u Laciju, jer nije tajna da su ga Rimljani hteli u januaru. Koliko je u stvari blizu bio?
“Klubovi su bili u poodmakloj fazi. Anderleht i moj menadžer su doduše razgovarali sa još nekim klubovima. Ali nijedna ponuda nije bila savršena kao Al Itihadova. Ovde se jednostavno sve poklopilo. I ne žalim ni najmanje”, završava Simić intervju za Le Derniere Heure.