
Imamo li čime da plašimo gospodu?
Vreme čitanja: 3min | sre. 19.03.25. | 08:01
Vlahović tačno dve godine bez gola, Jović jedan za dve i po
Velika je šteta što tim Srbije neće biti kompletan u dvomeču sa Austrijom. A, daleko je od kompletnog, pogotovo za duel u Beču.
Ne zbog toga što je opstanak u A klasi Lige nacija pitanje života ili smrti, mada bi svakako bilo dobro da se ostane u tom elitnom društvu. Da se izrazimo kao da smo u Alan Fordu: uvek je bolje opstati nego ispasti.
Izabrane vesti
Ali, najviše je šteta što je ovo bila prilika da se vidi tri meseca pre početka mundijalskih kvalifikacija kako stoji reprezentacija Srbije, pošto je utisak da je u drugom delu Lige nacija igra ponovo, posle dužeg vremena, počela da ide uzlaznom linijom. Orlovi su posle Katara, pa sve do kraja Evropskog prvenstva, bili u velikom padu, no čini se da su u mečevima sa Švajcarskom (oba) i Danskom (u Leskovcu) odigrali prilično dobre utakmice, sa stabilnom odbranom i stvorenim velikim brojem šansi.
Dva duela sa Austrijom su bila odlična prilika da se uverimo da li je to bila jesenja slučajnost, momenti inspiracije ili Orlovi ponovo puštaju krila. Ali, avaj... Umesto da vidimo kako sada deluje na terenu najjači tim Srbije, gledaćemo da li će neko od momaka koji će iz drugog plana dobiti šansu, uspeti da je iskoristi.
To pogotovo važi za odbranu, koja će u Beču igrati u sastavu „sad i nikad više“. Od desnog krilnog beka, preko trojice štopera, do levog krilnog beka – svi novi. Nijedan od uobičajenih startera: Živković, Milenković, Pavlović i Terzić imaju kartone, a Veljković je povređen.
Nadamo se da i pored svih tih kadrovskih problema – a ima ih dosta i Austrija – naši fudbaleri neće biti baš sene koje hodaju po Beču, već da će ostaviti jači utisak. Ali, pitanje je imamo li čime da plašimo gospodu?
Sve oči kada je napad u pitanju biće uprte u Dušana Vlahovića. Koji broji gotovo tačno dve godine od poslednjeg gola za reprezentaciju Srbije! Bio je 27. mart 2023. i meč sa Crnom Gorom u Podgorici kada je napadač Juventusa zatresao mrežu rivala (te večeri dva puta – 2:0). I posle toga ništa. Ispromašivao se srpski as i u Ligi nacija jesenas, pogotovo u Cirihu protiv Švajcarske, a jasno je da na dvomeč sa Austrijom nije stigao u najboljem raspoloženju posle problema sa minutažom i navijačima, pritiskom javnosti koju ima u Torinu.
Ipak, kao što je Piksi rekao na dan okupljanja, ovo će Vlahoviću biti prilika da se golgeterski rehabilituje, da pokaže poslodavcima na Čizmi da je mnogo veći kalibar od svega 20-30 minuta po meču. Stojković je na istoj konferenciji rekao da nema problema, za razliku od brojnih kolega, da igra sa dvojicom napadača, čak i kada ima petoricu u zadnjoj liniji. Nagovestio je time da bi Luka Jović mogao da počne, uz Vlahovića, meč u Beču. I Jović ima sušu kada su u pitanju pogoci za reprezentaciju. Tačno je da je retko kada starter, ali uvek ulazi na teren, bilo 15 ili 45 minuta. U poslednje dve i po godine fudbaler Milana je jednom bio strelac za Orlove i to protiv Slovenije na Evropskom prvenstvu (1:1).
Da je iskoristio neverovatni zicer protiv Španije na „Marakani“ (0:0) možda Srbija večeras ne bi ni igrala protiv Austrije, ali neka i njemu ovo bude šansa za iskupljenje. Na Piksijevom spisku su i dvojica debitanata: Nikola Štulić, koji jeste odigrao jedan meč u dresu Srbije, ali suštinski to je bila više reprezentacija Mozzart Bet Superlige, kao i mlađani Mihajlo Cvetković. Ako je suditi po golgeterskom saldu u poslednje vreme, Štulić svakako ima pravo da se nada šansi i možda bi mogao da bude tajno Piksijevo oružje, pošto je u belgijskoj ligi na poslednjih 11 utakmica postigao sedam golova.
Dakle, nije „veselo“ ni pozadi, ni napred, Srbija nije favorit pogotovo u Beču, ali što bi rekao Živojin Mišić – ko ne zna za strah, taj ide napred. Ili u ovom slučaju, ide u A klasu Lige nacija.
