Marko Bačanin, Lazar Tatić i Strahinja Bačanin (©Star Sport)
Marko Bačanin, Lazar Tatić i Strahinja Bačanin (©Star Sport)

Golgota braće Bačanin: Teror u Jagodini, ucene u Vojvodini, dužni im ostali i Slovenci, Javor, Rad…

Vreme čitanja: 5min | pet. 12.06.20. | 08:49

“Ima već tri i po godine kako je arbitražna komisija donela odluku u moju korist, ali ni dinar nisam naplatio”, priča Strahinja o sporu sa Jagodinom

U grupi štrajkača glađu bivših fudbalera Borca i Jagodine, koji je u sredu okončan u Čačku, bili su i braća blizanci Marko i Strahinja Bačanin, rođeni 9. jula 1998. godine.

I oni su štrajkovali glađu sa nadom da će dobiti novac koji im nije isplaćen od strane FK Jagodina. Rođeni Smederevci, kao dečaci su došli u taj klub i parafirali stipendijske ugovore. Već sa petnaest godina, kao perspektivni fudbaleri, počeli su da se susreću sa mnogobrojnim problemima.

Izabrane vesti

Detalje tog hoda po mukama koji je počeo u Jagodini prvi je izneo dva minuta stariji brat Marko.

"Prošao sam kroz mlađe selekcije Smedereva odnosno Sartida. Jedno vreme trenirao me sadašnji sportski direktor Ferencvaroša, a iz moje generacije su Adžić, Mašović, Račić… Sa petnaest godina došao sam u superligaša Jagodinu, bio sam jedan od najmlađih igrača pri prvom timu, potpisao sam stipendijski, a ponuđen mi je profesionalni ugovor. Za tri godine promenio sam sa majkom i bratom tri stana. Klub nije plaćao stanarine, vlasnici stanova su bili maksimalno tolerantni, ali smo na kraju završavali na ulici. Od 36 stipendija, za tri godine, isplaćeno mi je možda pet ili šest", priča za Mozzart Sport Marko Bačanin.

Mladi fudbaler podvlači da je u poslednjih pola godine provedenih u Jagodini doživljavao noćne more.

"Ostalo mi je šest meseci stipendijskog ugovora i ponuđeno mi je da parafiram prvi profesionalni. Normalno, zbor loših iskustava, odlučio sam da ne potpišem. Bio sam praktično socijalni slučaj, stipendije nisam dobijao, stan nisu redovno plaćali, došao sam iz Smedereva, a trebalo je trenirati. Onda su krenule ucene i mobing. Udaljen sam iz ekipe, morao sam da treniram samostalno i to u terminima od šest, sedam ujutru. Nisu to bili ni pravi treninzi, samo sam primoravan da trčim. Kod svakog mladog čoveka to ostavlja trag na psihu, ali sam se borio i mislim - izborio. Inače, nisam realizovao ugovor sa Malagom, Ujpeštom, jer su u Jagodini tražili veći novac za transfer. Želeli su da zarade novac, ali ne i da ulože u mene".

Bačanin nije želeo da se povlači pred nepravdom, već je rešio da presavije tabak.

"Kada su počela psihološka maltretiranja rešio sam da tužim klub, bez obzira što mi je ugovor isticao. Suma je blizu pola miliona dinara. Ima već tri i po godine kako je arbitražna komisija donela odluku u moju korist, ali ni dinar nisam naplatio. Potom sam prešao u novosadsku Vojvodinu. Bio sam član “lala” godinu i po dana sa potpisanim stipendijskim ugovorom. Ni Voša mi nije isplaćivala stipendije, a ponovo sam bio ucenjivan. Trebalo je da pređem u klub iz Grčke, ali je sekretar Vojvodine tražio da oprostim dug da bi mi dao potrebne papire. Sve to u minut do završetka prelaznog roka. Oprostio sam dug Vojvodini da bih sreću tražio dalje. U Grčkoj nisu uplaćivali novac preko računa. Posle šest meseci prešao sam u Sloveniju gde sam možda igrao najbolji fudbal. Međutim, i Slovenci su gledali samo svoje interese, pa su me i tu ucenjivali. Ostalo je šest meseci do isteka ugovora, ponudili su mi raskid, ali nisu isplatili novac za poslednjih pola godine, a imali su obavezu".

Sa samo 22 godine Bačanin je sagledao brojne ružne strane fudbala.

"Fudbal je postao biznis, pre sporta, fer pleja. Svako posmatra samo svoje interese. I menadžeri gledaju da što više iskoriste fudbalere, čini mi se da svaki drugi čovek želi da postane agent. Iz Slovenije sam se vratio u Srbiju, u Javor, na šest meseci. U Ivanjici sam parafirao ugovor u kome samo klub, u svakom trenutku, može da raskine ugovor. Priča, na početku prelaznog roka, bila je “ti si nam prva opcija”. Međutim, ukoliko se pojavi bolje rešenje, u minut do 12, mogu da te oteraju kao kučence. Iz Ivanjice sam prešao u Sombor, pa u Nove Banovce. Sad sam konačno slobodan igrač".

Pošto je nepravdu osetio na svojoj koži, Marko Bačanin je došao u Čačak da podrži bivše igrače Borca koji su ostali bez zarađenog novca.

"Mi smo u Jagodini imali sastanak sa prvim čovekom grada Draganom Markovićem Palmom. Ništa se nije pomerilo sa početne crte, možda će ovo pojavljivanje, i štrajk glađu, u Čačku doneti neki pomak", zaključio je Marko.

Celu priču je dopunio mlađi brat Bačanin – Strahinja.

"Te 2013. godine, po pričama ljudi iz Jagodine, izgledalo je kao da će sve biti bajno. Međutim, odmah su krenuli problemi, prvo sa stanom u koji su smestili majku, brata i mene. Gazda tog stana je bio korektan, ali nam je kazao da je i ranije imao problem sa fudbalskim klubom i kirijama. Uz izvinjenje našli smo se na ulici, pa u drugom stanu, a posle šest meseci i u trećem. Naši stipendijski ugovori bili su po 10.000 u prvoj, 15.000 u drugoj i 30.000 dinara u trećoj godini. A, dug FK Jagodina, Marku i meni, je po 3.000 evra. Kod poslednjeg stana, u kom smo živeli, naša majka je nekako skupila novac za tri kirije, 450 evra, koji nikad nije refundiran".

I Strahinja se osvrnuo na Markov slučaj sa Malagom.

"Malaga je bila spremna da uzme Marka kao klinca, ali Jagodinci su tražili pet puta veći novac od ponuđenog. Bili su, kao i obično, alavi na pare. Uz to, nismo želeli da potpišemo ugovore sa sinom Gorana Milanovića koji je bio, nazovite, menadžer. Potom su Marku kazali da izađe iz autobusa kojim je trebalo da putujemo na utakmicu. Niko nije znao razlog, izašao je Marko, ali sam se i ja solidarisao. Onda smo kažnjeni sa ranim jutarnjim treninzima na kojima smo samo trčali. Nisu nam dozvoljeni drugi rekviziti. Više je bolelo što smo izdvojeni od ekipe sa kojom smo bili kao braća".

Međutim, u trenutku kada se ekipa borila za opstanak, braća Bačanin su vraćena u tim.

"Da, želeli smo da pomognemo drugovima. Pobedili smo Zvezdu sa 4:0, Vojvodinu sa 3:1 i izborili smo opstanak. I pored svega sve najbolje mogu da kažem za trenera, saigrače iz Jagodine, ali ne i za Gorana Milanovića".

Pored sinova, torturu u Jagodini je trpela i njihova majka.

"Kao radnici FK Smederevo, u kome je provela deset godina, ponuđen joj je posao u FK Jagodina. Ne moram da kažem da joj nisu isplatili sve plate. Bilo joj je teže nego nama, samohrana majka koja je prolazila kroz pakao".

Strahinja je posle Jagodine i Vršca bio u Radu, koji mu se, igrom slučaja, javio ovih dana zbog zaostalih dugova.

"Prošao sam probu na Banjici i bilo je sve u redu. Onda sam dobio ponudu da sporazumno raskinemo ugovor uz obećanje da će nas isplatiti kada dobiju novac od nekog transfera. Politika u Radu je da igračima ne ostaju dužni. Međutim, opet sam ostao kratkih rukava, mada sam u tom periodu bio na operaciji prednjih ukrštenih ligamenata. Sada, kao da smo ih prizvali, Građevinari su se javili sa željom da pronađemo rešenje da isplate dugovanje. Pored svih ovih gorkih iskustava biću uporan, optimista, sa osmehom, jer želim da u narednih deset godina igram fudbal", zaključio je Strahinja Bačanin.


tagovi

Marko BačaninStrahinja Bačanin

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara