
Dušan Tadić: Ne sviđa mi se kad fudbaleri neće da preuzmu odgovornost
Vreme čitanja: 4min | uto. 30.12.25. | 21:05
„Ne volim da koristim izgovore, iako stvari nisu bile sasvim normalne, poput sudija. Kad osvojite 99 bodova, znate da ste uradili sve što ste mogli“, pričao je Srbin o vremenu u Feneru
Bila je to ofanzivna sila: u vrhu napada Edin Džeko, iza njega Dušan Tadić, podrška Sebastijan Šimanski i Filip Kostić... Pravo je čudo kako tako potentan tim nije uspeo da podigne nijedan pehar, iako je imao potencijal za tako nešto.
No, očigledno da na stadionu „Šukru Saradžoglu“ stvari godinama ne funkcionišu u skladu sa očekivanjima, pa ni takvi asovi nisu uspeli da primene dinamiku trofejnog kluba. Što ne menja utisak kod Dušana Tadića, jer je u azijskom delu Istanbula i dalje voljen, iako se na kraju prošle sezone oprostio od Turske i otisnuo u Ujedinjene Arapske Emirate.
Izabrane vesti
Baš tamo, u Abu Dabi, došao mu je u posetu najpoznatiji turski sportski novinar Jagiz Sabundžoglu i priredio praznični intervju tokom kojeg se Srbin osvrnuo na period proveden na Bosforu.
„Naravno da mi nedostaje Fenerbahče. To je za mene poseban klub, uvek ću ga čuvati u srcu“, istakao je sadašnji ideoilog igre Al Vahde.
A malo je nedostajalo da Dušan umesto za Fener potpiše za Bešiktaš.
„Imao sam kontakt sa Bešiktašem. Razgovarali smo, ali istovremeno sam postigao dogovor sa Fenerom. Ono što je obeležilo taj posao je što niko nije otkrio pravu prirodu stvari i ćutao je. Tako je ostala tajna. Moj agent mi je nedvosmisleno rekao da pređem u Fenerbahče“.
Tadićev učinak bio je impresivan. Za dve sezone je postigao 29 i namestio 35 golova. Bio je jedan od najuticajnijih pojedinaca tima Žozea Murinja,ali nije uspeo da svrgne Galatasaraj sa trona.
„Bilo je mnogo faktora u prvoj sezoni. Ne volim da koristim izgovore, iako stvari nisu bile sasvim normalne, poput sudija. Kad osvojite 99 bodova, sigurno znate da ste uradili apsolutno sve što ste mogli. Mislim da smo te godine definitivno zaslužili da budemo šampioni. Pobedili smo u skoro svakom derbiju (dvaput Bešiktaš, jednom Galatasaraj, uz nerešen ishod sa prvakom države) i trebalo je da osvojimo naslov... U drugoj godini nismo mogli da se žalimo. Da je prva godina bila kao druga, verovatno bismo postali šampioni“.
Novinar je podsetio nekadašnjeg našeg reprezentativca kako je tamošnja javnost reagovala na podatak da je tokom mandata u Istanbulu propustio da realizuje četiri penala. Ruku na srce, 13 golova je dao na taj način, ali su zamerke ostale. Zato: da li je nekada bilo i samokritike po tom pitanju?
„Možda da, možda ne... Neke penale sam promašio, ali neke sam realizovao. To je normalno u fudbalu. Moraš prvo da preuzmeš odgovornost, to je veoma važno. Uopšte mi se ne sviđa kada fudbaleri ne žele da preuzmu odgovornost. Kada si u velikom timu, moraš čvrsto da stojiš i preuzmeš odgovornost u ime tima“.
Uprkos svemu, Tadić je iz Turske poneo uglavnom lepe uspomene, iako se javnost interesovala zašto mu nije priređen odgovarajući oproštaj nego se to desilo u klupskoj kantini pre početka poslednje utakmice minule sezone, kao da je kafe kuvarica.
„Oproštaj u kantini nije predstavljao problem za mene, jer smo se svi saglasili da ne igram u poslednjoj utakmici. Nismo želeli da budemo na terenu, a klub je hteo da obeleži moj odlazak. Mogli smo to da uradimo i na terenu ili na treningu, ali nemam problem – cenim klub. Slagao sam se odlično sa svima u klubu, od portira do predsednika. Imam samo lepe uspomene. Veoma sam srećan što sam bio deo tako velikog kluba.“
I to u igračkim danima. A pošto znamo za Dušanovu želju da bude trener, novinar nagoveštava da i za to postoji mogućnost jednog dana.
„Videćemo. Zaista je lep osećaj postati trener u klubu u kojem si igrao, što verovatno ću i učiniti (Ajaks, op. au)... Tako bih dobio još jednu priču sa bivšim klubom. Svakako ću razmišljati o tome u budućnosti jer želim da osvajam trofeje, zašto ne i sa Fenerbahčeom...“
Od trenutka kad se rastao sa prethodnim sve dok nije pronašao novi klub, Tadić je bio u sferi interesovanja mnogih klubova. Od stranih najveće ime je verovatno bio Atletiko Madrid, a želeli su ga – ili ga i dalje priželjkuju – Crvena zvezda i njegova Vojvodina.
„Bilo je pomalo stresno leto. Imao sam dosta opcija i u jednom trenutku sam bio zbunjen. Kada imaš previše izbora, onda želiš sve. Naravno, to nije moguće. Ne možeš da budeš na dva mesta u isto vreme. Ne volim da govorim imena iz poštovanja prema klubovima, ali istina je da je bilo interesovanja iz Španije, Italije, Grčke, Engleske i još nekih zemalja. Na kraju sam uveren da sam doneo pravu odluku selidbom u Abu Dabi“, zaključio je Tadić.
.jpg.webp)



.jpg.webp)


.jpg.webp)
.jpg.webp)


.jpg.webp)



.jpg.webp)