
Dete savladalo Premijer ligu iz prve i ne dopada se slučajno Pepu Gvardioli
Vreme čitanja: 4min | pon. 04.05.26. | 13:19
Eli Krupi je mala senzacija engleske elite o kojoj bi trebalo više da se priča
Lamin Jamal je odavno među najboljima na planeti, Jan Diomande je supersonično dete koje proždire protivničke fudbalere, Lenart Karl Bajernovo čudo za narednih 15 godina. Plejada monstruoznih tinejdžera kuca na vrata, među njima su Čelsijev Estevao, Realov Endrik koji demonstrira moć u Lionu, ali iz druog plana, sa premijerligaške "male scene" na glavnu pozornicu probija se Eli Žunior Krupi.
Još nije toliko zvučan jer igra za Bornmut, ali ko je malo pažljivije pratio, jasno mu je šta sledi ovog leta. Transfer u veliki klub iz liga petice. Trenutno provejava mnogo glasina o Arsenalu, Real Madridu, Čelsiju, Pari Sen Žermenu i Liverpulu, a činjenica da Pep Gvardiola ima visoko mišljene od 19-godišnjak dovoljno govori o kvalitetima Francuza.
Izabrane vesti
Eli Krupi je krunski dokaz vrhunskog rada Bornmutove skauting službe, toliko puta potvrđenog prethodnih godina. Eli Krupi može da dobije i etiketu krađe veka, jer ga je premijerligaš početkom 2025. godine platio Lorijana svega 13.000.000 evra ostavivši ga na pozajmici do kraja sezone koju je završio sa 22 gola i tri asistencije na 30 nastupa. Međutim otkako ga je Bornmut platio, Krupi je isporučio 15 pogodaka u Ligi 2 i postao njen najbolji igrač u sezoni 2024/25.
Letos se preselio na Ostrvo, do osmog kola čekao svoju šansu (odigrao svega 21. minut u prvih sedam rundi), a onda je Andoni Iraola počeo da ga koristi kao savršeno oružje kako u napadačkoj, tako i u defanzivnoj igri. A Bornmutova defanziva počinje upravo iz napadačke linije i visokog presinga. Ispostavilo se Krupi, nije samo klasičan lovac na golove, već prava napast za zadnje linije rivala sa preko 30 presečenih lopti ove sezone.
Krupi je juče bio strelac iz penala u pobedi nad Kristal Palasom, došao je do 12 ligaškog gola (pogađao na 11 različitih utakmica) i Bornmut je samo jednom izgubio kada je Francuz zatresao mrežu. Ali to nije sve. Sa 12 pogodaka izjednačio je rekord Robija Faulera (1993/94) i Robija Kina (1999/00) po broju golova jednog tinejdžera u debitantnskoj premijerligaškoj sezoni.
Proces učenja trajao je tih prvih dva meseca dok je Krupi na kašičicu sakupljao minute ili provodio čitave mečeve na klupi, a onda je svaki ispit na zelenom pravougaoniku prošao bez problema. Uglavnom sa visokim ocenama. Dete je iz prve savladalo Premijer ligu i zato na Vitalitiju očekuju obeštećenje u rangu rekordera Antoana Semenja, a moguće da će ispregovarati i najveću prodaju u istoriji kluba.
Krupi je sin nekadašnjeg internacionalca Obale Slonovače, ne previše poznatog Elija Krupija koji je početkom 21. veka osvojio Kup Francuske sa Lorijanom. Majka mu je Portugalka, a kako je rođen u Francuskoj i prošao sve mlađe kategorije Trikolora, može da bira državni tim. Afričku reprezentaciju je praktično odjavio, nema indicija da želi da igra za Portugaliju, a u Francuskoj je konkurencija u paklena. Teško da će u avionu za Mundijal i na finalnom spisku Didijea Dešana biti mesta pored Kilijana Embapea, Majkla Olisea, Usmana Dembelea, Dezirea Duea, Markusa Tirama, Randala Kolo Munaija, ali neće biti prvoklasna senzacija ako se kojim slučajem dobije priliku da bez debija za nacionalni tim, ipak ode na Mundijal.
Dete iz Lorijana poseduje ozbiljnu paletu kvaliteta, od ozbiljne završnice, preko brzine, driblinga, igranja sa obe noge, izvlačenja na krilo. Ove sezone postigao je nekoliko prelepih pogodaka volej udarcima, a prostora za brušenje dijamanta ima prilično.
"Žunior je za mene bio jedan od najvećih izazova ove sezone, jer smo odmah primetili da ima u sebi nešto sasvim posebno. Njegova završnica je vrhunska. Ipak, morali smo mnogo da radimo sa njim, posebno na stvarima na koje nije bio navikao, kako bi zaslužio svoje minute na terenu", rekao je ne tako davno Andoni Iraola i dodao: "Trudim se da ne razgovaram previše sa njim o golovima, jer je to nešto što mu je prirodno urođeno i što će uvek imati. Fokusirali smo se na druge aspekte igre u kojima je drastično napredovao. Sada nam donosi ogromnu radnu etiku zbog koje možemo da izvedemo ofanzivniju postavu na teren, a da defanzivno ne patimo."
Možda vam je iz ove poslednje rečenice jasno zašto se dopada i Pepu Gvardioli.




.jpg.webp)

.jpg.webp)









