_(1).jpg.webp)
Da više ne budu "neki tamo iz Londona": Ova je palata od čelične konstrukcije, ide u finale FA kupa
Vreme čitanja: 6min | sub. 26.04.25. | 20:17
Baklje, koreografija i celokupan kolorit na Vembliju kreirali najveće slavlje u engleskom fudbalu u dosadašnjem toku sezone
Kristal Palas nikada nije bio tek "tamo neki klub iz Londona". Prestonički Orlovi pobedili su Aston Vilu 3:0 i plasirali se u finale FA Kupa, a za klub takve istorije to nije samo sportski rezultat – to je eho priče stare više od jednog veka, priče u kojoj se staklo lomilo, ali je čelik ostajao. Jer Kristal Palas je doslovno rođen i iz stakla i iz čelika. Klub koji danas slavi ulazak u svoje treće finale najstarijeg fudbalskog takmičenja na svetu, nosi ime po jednom od najsmelijih građevinskih poduhvata viktorijanske ere – čuvenoj Kristalnoj palati. Ta monumentalna staklena građevina, podignuta 1851. godine kao simbol napretka, bila je više od arhitekture. Bila je mesto gde su ljudi dolazili da vide budućnost – umetnost, nauku, sport.
I upravo u senci te palate, 1905. godine, nastao je Kristal Palas – klub koji je, poput građevine čije ime nosi, oduvek prkosio vremenu i očekivanjima. Večeras, kada je Ebereči Eze otvorio vrata finala golom u 31. minutu, a Ismaila Sar ih širom raskrilio u 58, činilo se kao da duh stare palate, odavno nestale u plamenu 1936. godine, ponovo živi na travi Vemblija. Klub koji je preživeo požare, bankrote, ispadanja i večiti status "onih tamo nekih" iz Londona, ponovo stoji tamo gde ga niko nije čekao. Baklje crveno-plave boje, sjajna koreografija i hiljade navijača Palasa mogli su da otpočnu po poslednjem zvižduku jedno od najvećih slavlja u Engleskoj ovog proleća.
Izabrane vesti
Heroji dana na slavnom Vembliju bili su Ebereči Eze i Ismaila Sar. Eze je u 31. minutu spektakularnim udarcem sa oko 18, 19 metara načeo mrežu Vile (gol pogledajte OVDE), dok je Ismaila Sar u 58. minutu duplirao prednost Palasa još jednim filigranskim udarcem sa distance (gol pogledajte OVDE) i praktično zapečatio sudbinu Emerijeve birmingemske bande. Do kraja meča, Palas je rutinski čuvao prednost (uz izuzetak jednog izbacianja lopte sa gol-linije na oko 15 mnuta pred kraj) i zasluženo izborio finale koje znači mnogo više od običnog meča za trofej. Stigao je Senegalac čak da u poslednjim trenucima meča iz kontra-napada da svoj drugi gol na utakmici i postavi konačnih 3:0 (gol pogledajte OVDE).
Za Kristal Palas, ovo finale je priča o istrajnosti kluba koji je decenijama naviknut da igra u senci engleskih rivala. Klub poznat po vernoj bazi navijača sa Selhurst Parka, do sada je samo dva puta stigao do finala FA Kupa – 1990. i 2016. godine. Nažalost, oba puta ih je zaustavio isti dželat – Mančester Junajted. Prvo finale 1990. godine ostalo je upamćeno kao jedno od najuzbudljivijih u istoriji takmičenja. Palas je tada bio nadomak senzacije, ali je nakon 3:3 u prvom meču, Junajted slavio u reprizi. Dvadeset šest godina kasnije ponovo su stigli do Vemblija, ponovo poveli, ali ih je Junajted opet vratio na zemlju. Sada, devet godina kasnije, "Orlovi" su ponovo u finalu i sanjaju da će konačno doći svojih pet minuta slave protiv boljeg iz sutrašnjeg okršaja Mančester Sitija i Notingem Foresta.
Za navijače Palasa, ovo finale je prilika da bar na jedno proleće zaborave decenije uloge autsajdera, prilika da klub iz južnog Londona konačno dođe do svog prvog velikog trofeja. Vembli ih čeka, a istorija je na dohvat ruke. Ostaje da se vidi da li će "treća sreća" zaista biti sreća, ali jedno je sigurno – Kristal Palas je već sada ispisao zlatna slova u knjizi svoje fudbalske bajke. Kristalna palata kao građevina više ne postoji, ali njena simbolika i tvrdoglava čelična konstrukcija su ostali utisnuti u DNK kluba. Nije Palas glamurozan, nije bogat, nije navikao da osvaja. Ali ono što ima, a što novac ne kupuje, jeste identitet – identitet onih koji su naučili da iz krhotina stakla prave tvrđave. Ovo finale nije slučajnost. To je nastavak priče koja traje od dana kada su radnici "The Crystal Palace Company" odlučili da svetlim i staklenim hodnicima dodaju i malo fudbalske prašine.
Pod reflektorima slavnog stadiona, među hukom navijača koji nisu prestajali da pevaju ni kada su glasovi počeli da pucaju, Palas je odigrao utakmicu iz snova. Ebereči Eze, umetnik sa loptom, naslikao je prvi potez u 31. minutu, precizan kao najveštiji staklorezac, pogodio je mrežu Vile i zapalio tribine. A kada je seneglaski sin Ismaila Sar u 58. minutu grunuo još jedan velemajstorski šut sudbina Vila sudbina bila je zapečaćena. Zvuk poslednjeg sudijskog zvižduka bio je muzika za uši svakog navijača Palasa – oni znaju šta znači ova pobeda. Znaju, jer su decenijama živeli u senci londonskih džinova, ali su se večars "Orlovi" su se pretvorili u grabljivce spremne da se zagrizu za ono što im je sudbina dva puta surovo oduzela.
Setimo se – 1990. godine, kada je ekipa predvođena Markom Brajtom i legendarnim golmanom Najdželom Martinom stigla do finala FA Kupa, bili su na korak do besmrtnosti. I baš tada, Mančester Junajted ih je vratio na zemlju, kao što je učinio i 2016. godine, kada je gol Džejsona Pančona bio samo varnica u mraku nove tuge. Vembli čeka. Trofej sija u daljini kao fatamorgana koja više nije iluzija, a teško da će biti mnogo navijača koji (ako Mančester Siti prema očekivanjima bude drugi finalista) koji neće navijati svim srcem za tim Olivera Glaznera.
Ako je Kristal Palas klub rođen iz stakla i čelika, onda je Oliver Glazner taj koji je od razbacanih delova konačno sastavio pravu konstrukciju. Nije Glazner došao u London sa mnogo buke, nije obećavao kule i gradove – ali sada, dok Palas gazi ka tituli u FA Kupa, jasno je da se na klupi ovog kluba nalazi majstor zanata. Kada je stigao, mnogi su ga gledali kao još jednog Evropljanina sa idejama koje engleski fudbal brzo samelje. Ali Glazner je pokazao ono što ga je krasilo još u LASK-u i Ajntrahtu – prilagodljivost, čvrstinu i filozofiju rada bez izgovora.
U sezoni koja je pretila da bude još jedna u nizu onih " samo da je preguramo bezbolno", dao je Glazner slobodu Eberečiju Ezeu da postane lider, izvukao najbolje iz neobuzdanoh duha afričkog dijamanta Ismaile Sara, oživeo sredinu terena i, što je najvažnije, usadio ekipi mentalitet da se na teren ne izlazi da bi se preživelo – već da bi se pobeđivalo. Njegova smirenost pored aut-linije skriva ono što igrači najbolje znaju – iza tog hladnog pogleda krije se fanatik za detalje, čovek koji ne dozvoljava da iko "odradi posao". I zato će sada Palas još jednom na Vembli, da navijači prirede najveću žurku od kada su radnici "The Crystal Palace companu" rešili da osnoju klub kao podsetnik na jednu neverovatnu građevinu koje odavno nema.
FA KUP, POLUFINALE
Subota
Kristal Palas - Aston Vila 3:0 (1:0)
/Eze 31, Sar 58, 90+4/
Nedelja
17.30: (4,90) Notingem Forest (3,85) Mančester Siti (1,75)
*** kvote su podložne promenama