Kada Užičani umesto kola zaigraju pod obručima

Vreme čitanja: 7min | čet. 13.02.20. | 11:00

Kako se košarka vratila na prvo mesto u gradu na Đetinji

Užice je poznato po famoznoj komplet lepinji, izvrsnom siru i kajmaku, preteranom zagađenju vazduha tokom zimskih meseci, Nemanji Vidiću, Oliveri Jevtić i još po mnogo čemu. Na prvi pogled, rekli biste, zaista čudna mešavina. Ali grad na obalama reke Đetinje uvek je bio takav – drugačiji od svih ostalih, a opet toliko sličan svakom drugom.

Fudbal je ovde toliko dugo bio sport broj jedan. Sloboda je toliko dugo čekala na ulazak u više rangove na nacionalnoj lestvici, pošto joj tokom uvodne decenije ovog 21. veka nije polazilo za rukom da se domogne igranja u eliti. Sve do one čuvene 2011. godine, kada se klub fuzionisao sa Sevojnom i zaigrao na novoizgrađenom stadionu tik uz magistralu.

Izabrane vesti

MEGA BEMAKS OSVAJAČ KUPA – 60,0

SLOBODA UŽICE OSVAJAČ KUPA – 800

Kockice su se poklopile tako da prvi gost na novootvorenom zdanju bude ekipa beogradskog Partizana. Svi će vam sa ushićenjem u Užicu prepričati taj meč, koji je odigran pred više od 12.000 navijača, sa fantastičnom atmosferom koja dugo nije viđena u Zapadnoj Srbiji. I nezaobilazna će biti napomena na onaj neverovatan gol Slavka Marića iz slobodnog udarca, kojim su crveno-crni došli do pobede protiv Beograđana, koje je sa klupe tada predvodio Aleksandar Stanojević.

Gotovo paradoksalno, Erama je te godine takmičenje u evropskim kvalifikacijama izmaklo samo zbog slabije gol razlike u duelu sa Jagodinom. Samo godinu dana kasnije, Užičani su ponovo završili sezonu na petom mestu kada kreće velika kriza u ovom fudbalskom klubu.

Sve je rezultiralo ispadanjem u Prvu ligu Srbije, odakle Sloboda uprkos velikom trudu i naporu nije uspela da se "izbavi". Štaviše, crveno-crni iz Užica su ove sezone odlučili da krenu od nule i da u povratak na veliku scenu krenu iz četvrtog ranga, gde trenutno zauzimaju prvo mesto i gotovo izvesno će uspeti da naprave prvi korak ka povratku među najbolje klubove Srbije, ali sa malom razlikom. Ovoga puta će kraj dugova stajati velika nula.

Gotovo istovremeno i na istovetan način, tiho je živela i košarkaška sekcija ovog kluba, koja je prvi veliki uspeh nakon dužeg vremena napravila one 2013. godine kada se dokopala plasmana u Superligu, a kada je ujedno nastupila i na završnom turniru Kupa Radivoja Koraća u Nišu. Otprilike, baš u vreme kada je krenulo "posrnuće" fudbalskog kluba.

Ere su te 2013. godine u četvrtfinalu za rivala imale Partizan. Beograđani su tada slavili u prilično tvrdoj utakmici rezultatom 73:50, ali su Rosoneri uspeli da odbrambeno koliko-toliko ograniče sastav Duška Vujoševića koji su između ostalog predvodili neki sada veliki evroligaški i NBA asovi poput Bogdana Bogdanovića, Lea Vestermana, Nikole Milutinova, Vladimira Lučića i Nemanje Gordića. Danas se u sastavu Slobode, ipak, ne nalazi nijedan od igrača koji je za njih nastupao i te sezone. Mogao je to da bude Dušan Kutlešić, ali je on pre samo tri nedelje napustio Užičane i sreću pronašao u rumunskoj Steaui.

Tadija Tadić i Dušan Kutlešić

Priču ovog momka smo vam već ispričali, ali je vredi pomenuti još jednom, čisto da se podvuče koliko je košarka u "Velikom parku" svima važna. Naime, Kutlešić je od početka sezone igrao za Slobodu na otvoren ugovor i od kluba nije tražio ni dinar za svoje nastupe. Igrao je iz ljubavi. Iste one koju navijači pružaju ovom timu iz nedelje u nedelju puneći čuvenu dvoranu smeštenu tik uz Đetinju. Protiv Borca su mnogi ostali ispred dvorane, jer ulaznica nije bilo, dok je protiv Zlatibora bilo više od 2.000 gledalaca. Dakle, iznad svih mogućih proseka Košarkaške lige Srbije.

No, da se samo na kratko vratimo toj 2013. godini, kada je Sloboda po prvi put uspela da se domogne pozicije pet (ujedno i poslednje koja je tada vodila u Superligu), te kada je dobila mogućnost da ugosti neke od najvećih srpskih klubova u svojoj dvorani. Svi su sa nestrpljenjem tada čekali vesti o rezultatu sa utakmice koju su Užičani igrali u Beogradu protiv BKK Radničkog, znajući da do tada na gostujućim terenima nisu imali previše uspeha. Zapravo, imali su samo dve pobede na 12 utakmica. Ali uspeli su da smognu snage i da trijumfuju kada je to bilo najvažnije.

U Superligi se nikako nisu obrukali. Naprotiv, Sloboda je uspela da ostvari nekoliko velikih pobeda, od kojih svi uvek podvuku onu protiv kragujevačkog Radničkoj, koja je ostvarena na potpuno neverovatan način, trojkom Marka Ljubojevića na manje od jedne sekunde do kraja utakmice, tačno sa pola terena. Upravo sva emocija koja je viđena na parketu valjda dovoljno oslikava koliko je košarka oduvek bila "živa" u Užicu.

Nažalost, nad gradom na Đetinji su se nakon toga nadvili veoma tmurni oblaci. Sloboda je već naredne sezone zbog slabe finansijske situacije i okrnjenog igračkog kadra zauzela poslednje mesto na tabeli i ispala u Drugu mušku ligu Srbije. Tamo je dugo uspevala da opstane, gotovo po pravilu se borila za opstanak, ali je valjda ono "košarkaško srce" uvek prevagnulo na pravu stranu. Sve do 2017. godine, kada će u Užicu krenuti veliko "razvedravanje".

Pričalo se tada dugo da će fudbalsku sekciju kluba Sloboda preuzeti biznismen iz Čikaga, Saša Turović, koji je želeo da vrati svom kraju i klub vrati na staze stare slave. Mediji su tada pisali da je sve gotovo rešeno, ali se u poslednjem trenutku desio preokret i umesto u fudbalski klub, Turović je uložio u košarkaški.

Kao bomba je odjeknula vest da će čuveni Raša Radovanović biti postavljen za sportskog direktora kluba. Istovremeno, na klupu je tada doveden trener kojeg pored terena gledamo i danas. Mladi, ali istovremeno veoma talentovani Vlada Lučić počeo je da pravi čuda sa mladim timom Slobode, koji je krenuo da krči put ka vrhu. Sloboda je već u prvoj sezoni po njegovom dolasku uspela da osvoji titulu u Drugoj muškoj ligi Srbije i da se tako vrati u prvi rang. A samo godinu dana kasnije, Užičani su predstavljali jedno od lepših iznenađenja u Košarkaškoj ligi Srbije, pošto su sa sedme pozicije ponovo, nakon šest godina pauze, uspeli da se plasiraju u Superligu, gde su odmerili snage sa Partizanom i Megom, sa kojom se, uostalom, večeras ponovo sastaju.

I eto, tako dolazimo do ove, istorijske sezone za Slobodu, koja će, kako god se završila, sigurno biti jedna od najuspešnijih, ako ne i najbolja u istoriji kluba. Poznato vam je da se Užičani trenutno nalaze na drugoj poziciji na tabeli domaćeg šampionata, da su već osvojili Kup KSS pobedom protiv BKK Radničkog nakon produžetka, te da se nalaze na samo dve pobede od plasmana u ABA 2 ligu naredne takmičarske godine. I naravno, ponovo će igrati na čuvenom Kupu Radivoja Koraća u niškom Čairu, gde će široj srpskoj javnosti imati priliku da pokažu šta i koliko mogu.

Sastav Slobode

Tek, vredi napomenuti sve mlade momke koje će predstavljati Slobodu, a istovremeno držati Užice na nogama ove večeri. Krenimo od kapitena, Stefana Simića, koji već može da kaže da je osvojio Kup Radivoja Koraća, a kako nego sa ekipom Mege, baš pre četiri godine. Tu su zatim Vuk Đorđević, Tadija Tadić i Dimitrije Nikolić, koji su još krajem prošle sezone pristigli u Slobodu, a koji ove godine prikazuju fantastične partije. Pomenimo mladog Đorđa Pažina, kao i Ranka Simovića koji ove takmičarske godine igraju u Užicu na pozajmici iz FMP-a. Tu je i jedan Amerikanac, koji igra na poziciji plejmejkera, Tevin Foster, a koji je ove sezone zbog agresivne igre u odbrani mnogima napravio velike probleme.

Na sve treba dodati Aleksu Ćubića, na kojeg su Užičani posebno ponosni, jer je plod mlađih kategorija kluba, a koji je ove sezone nakon dužeg vremena postao prvi stanovnik ovog grada koji je obukao reprezentativni dres. Đorđe Božić i Danilo Krstić su takođe rodom iz grada u kotlini, a krug zaorkužuju Luka Aksentijević i Radomir Matović.

Uostalom, košarkaši Slobode ističu da u Nišu neće menjati dobitnu kombinaciju koju su pronašli ove sezone. Tako kapiten Stefan Simić kaže da će Užičani večeras istrčati sa visokim nivoom energije u niškom "Čairu".
"Ne odstupamo od naših principa i igre. Mladi smo, nadam se da ćemo dobro odigrati protiv Mege, koja ima isti stil košarke. Nećemo ništa menjati i nadamo se najboljem ishodu po nas", ističe Simić.

Užičani nakon osvajanja Kupa KSS

Njegov saigrač, Vuk Đorđević, istakao je da je Sloboda zasluženo tu gde jeste i da se nada da će utakmica protiv Mege samo doći kao šlag na tortu.
"Svakako je da želja svakog košarkaša, naročito mladih kakvi smo mi da zaigra na Kupu. Spremili smo se za utakmicu, daćemo sve od sebe i nadam se da ćemo pružiti dobru partiju, a ujedno odmeriti snagu sa klubom iz ABA lige. Mislim da smo zaslužili sve ovo, kao i nastup na turniru. Delimo prvo mesto sa Borcem, osvojili smo Kup i nadam se da ćemo se dobro predstaviti", zaključio je Đorđević.

Kako god da se utakmica završi, navijači iz Užica sigurno će sa aplauzima dočekati svoje miljenike. Prolazak u polufinale bilo bi pravo čudo, ali sa Slobodom se ove sezone ništa ne zna. Uostalom, jedna ruka Era već se nalazi na trofeju namenjenom pobedniku Košarkaške lige Srbije.

Foto: KK Sloboda Užice, MN Press


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara