(©AFP)
(©AFP)

Mbape o odrastanju u getu i vožnji sa Zidanom: Pitao sam ga da li treba da se izujem?

Vreme čitanja: 5min | pon. 09.03.20. | 06:16

Snovi su besplatni...

Ako bismo za nekog smeli da se opkladimo, da će u narednih pet ili šest godina osvojiti Zlatnu loptu, onda bi to verovatno bio baš Kilijan Mbape. Lionelu Mesiju i Kristijanu Ronaldu već curi vreme, Nejmar nikako da pronađe mesto gde će da zadija punim sjajem, a Mbape iz nedelje u nedelju podiže lestvicu. I ne zaboravlja odakle je potekao.

Bondi. Predgrađe na severo-istoku Pariza, 10 kilometara udaljeno od centra. Sinonim za siromašne radničke krajeve kojima vladaju bande. Mbape se ipak detinjstva ne seća tako crno.
Istina je da nije bilo mnogo novca, to je tačno. Ali mi smo sanjari, tako smo rođeni. Možda zato što snovi ne koštaju. U stvari, oni su besplatni“, počeo je 21-godišnji fudbaler ispovest za portal The Players Tribune u kojem se prisetio odrastanja na pariskim ulicama, ali i tome kako je upoznao Zinedina Zidana.

Izabrane vesti

Za početak, da se ipak vratimo na Bondi. Da li je zaista tako opasno?
Taj komšiluk je bio neverovatna mešavina različitih kultura – Francuza, Afrikanaca, Azijata, Arapa... Ljudi van Francuske uvek će o takvim krajevima pričati u lošem svetlu, ali ako nisi odatle ne možeš zaista da shvatiš kako je tamo. Ljudi pričaju kao da su barabe izmišljene tamo. Barabe imaš svuda na svetu. Ljudi se bore svuda. Realnost je da sam kao klinac video i najžešće momke iz kraja kako nose kese mojoj baki. Taj deo naše kulture nikad ne vidiš u vestima. Čuješ samo o lošim stvarima“.

Čisto da bismo malo bolje razumeli, jedna anegdota iz Mbapeovog kraja. Tačnije, nepisano pravilo Bondija.
To je zaista pravilo, svi razumeju, naučiš to kad si mlad. Ako ideš ulicom i vidiš 15 ljudi kako bleje na ćošku, a ti znaš jednog od njih, imaš izbor: Ili ćeš da mahneš i nastaviš ili ćeš da priđeš i rukuješ se sa svih 15! Ako se rukuješ samo s jednim, ostalih 14 nikad to neće da ti oproste. Znaće kakav si čovek. To nosim celog života sa sobom. Prošle godine na Fifinoj dodeli nagrada, bio sam sa roditeljima, video Žozea Murinja. Znam ga od ranije, ali sad je sedeo sa četvoricom ili petoricom ljudi koje nisam poznavao. I onda ase javio Bondi. Da li da mahnem samo? Na kraju sam prišao i rukovao se sa svakim od njegovih prijatelja: ’Dobar dan’. ’Dobar dan’. ’Dobar dan’. ’Dobar dan’. I rukovanje sa svakim“, smeje se Mbape i dodaje.
To je refleks. Pravilo po kom živimo. U Bondiju naučiš da se prema svima ponašaš isto. Jer svi se iz istog potekli. I svi imate isti san“.

Nije to jedina karakteristika pariskih predgrađa. Priseća se Mbape i koliko su drugarima i njemu značili školski i lokalni turniri na kojima su ekipe morale da budu sastavljene i od dečaka i od devojčica, pa je Kiljan molio drugarice da igraju i obećavao im poklone da bi ih ubedio. Jednog turnira se posebno seća... Kup 93, po poštanskom broju Sen Sen Denija, departmana u koji spada i njegov Bondi.
Životna prekretnica, zaista. Glava mi je bila u oblacima. Imao sam 11 godina. Stigli smo do polufinala i igrali smo na pravom stad u Ganjiju, sećam se i da je bila sreda. Nikada pre nisam igrao na takvom stadionu. Bio sam prestravljen. Bukvalno nisam mogao da trčim od straha, loptu jedva da sam pipnuo. Kad se utakmcia završila majka mi je iščupala uši. Ne zato što sam loše igrao. Nego zato što sam se plašio: ’Sećaćeš se ovoga celog života. Uvek moraš da veruješ u sebe. Čak i ako ne uspeš. Promaši 60 golova, baš me briga. Ali to što si odbio da igraš jer si se uplašio će te proganjati celog života’. Tačno tako mi je rekla. I promenilo me je. Nikad se posle toga nisam plašio fudbalskog terena. Ne bi bilo Kilijana Mbapea bez majke, oca, kraja, prijatelja“.

Otac je posebna priča. I sam je bio fudbalski trener, kod njega je u AS Bondiju Mbape i učio prve fudbalske korake. Ali brzo se odvojo od vršnjaka, pa je još kao klinac pohađao i čuveni Klerfonten akademiju Fudbalskog saveza Francuske. Međutim, i dalje je igrao za Bondi. I nije baš imao luskuz da se hvali onime što je naučio u Klerfontenu.
Kad sam se vratio, u glavi mi se vrteo glas trenera iz Klerfontena. Uvek mi je govorio da vežbam slabiju nogu. U Klerfontenu se razmišljalo samo o razvoju. Ali u Bondiju – to je život. Da opstaneš u poluprofesionalnoj ligi. Da pobediš. I igram ja tako za Bondi, imam loptu na krilu, na desnoj nozi, sam sam. Perfektna situacija. I čujem u glavi glas trenera iz Klerfontena: ’Kilijane, vežbaj levicu’. Probam dug pas levicom, potpuno upropastim. Ide kontra. Otac me je ubio. Još ga čujem kako vrišti: ’Nisi ovde da bi nam prodavao ta tvoja fensi iskustva iz Klerfontena. Ovde igramo ligu. Idi tamo na lepi teren pa vežbaj, ovo je Bondi, ovde imamo život!’ Znao je da mi je glava u oblacima, pa se potrudio da mi noge budu na zemlji“, priseća se Mbape.

PSŽ osvajač Lige šampiona - kvota 10

Bondi je već istorija. Kilijanov talenat nije mogao da prođe nezapaženo. Sa 11 godina je već proveo nekoliko dana trenirajući za Čelsi. Drugari u kraju mu nisu verovali dok im nije pokazao fotografiju sa Didijeom Drogbom. Pravo oduševljenje tek je trebalo da se desi. Baš pred 14. rođendan zove madridski Real. Kažu da je Zidan lično tražio da vidi Mbapea na delu. Tu se i razvila ta ljubav zbog koje se i danas pretpostavlja da će baš Real biti novi Mbapeov klub. A kako je sve prošlo... Još jedna anegdota koju Mbape nikad neće zaboraviti.
Zidan nas je sačekao na parkingu trening centra. Ispred svog automobila je, naravno, neki baš lep auto. Pozdravimo se, on se ponudi da nas odveze do terena. Pokazuje mi da sednem na prednje sedište, kaže: ’Hajde, upadaj’. Ja sam se sledio. ’Da li treba da se izujem?’, pitam. A-ha-ha. Ni danas ne znam zašto sam to rekao. Ali bio sam u Zizuovom automobilu. Ja, Kilijan iz Bondija. Nerealno“.

Sad ne deluje tako, zar ne?

(Foto: ©AFP)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara