
Bufon: Bili smo drski, izgubili 20 godina! Iz arogancije smo otišli u strah
Vreme čitanja: 7min | sub. 22.11.25. | 13:36
"Gatuzo je trener već 12 godina i sjajan je profesionalac... fiksna tačka budućnosti su nam golovi i jaki napadači koji igraju zajedno."
Pre samo četiri i po godine, Italija se, mimo očekivanja popela na krov Evrope. Međutim, kontinentalna kruna nije iskorišćena na adekvatan način od strane Fudbalskog saveza jedne od najfudbalskijih zemalja sveta, pa Azurima preti da treći put zaredom izostanu sa Svetskog prvenstva.
Od nacije koja je sinonim za najveće fudbalske stručnjake, koja se diči Trapatonijem, Kapelom, Lipijem, Ančelotijem, Konteom, Italija je u javnosti postala predmet podsmeha jer su uzde državnog tima poverene Đenaru Gatuzu.
Izabrane vesti
Gatuzo i njegovi puleni nisu imali šanse da uzmu Norvežanima prvu poziciju u kvalifikacijama za Mundijal, ali će na Svetsko prvenstvo moći preko martovskog baraža gde će im rival biti Severna Irska, a onda potencijalno bolji iz duela Velsa i Bosne i Hercegovine.
Uvukao se među Italijane strah od novog neuspeha, izrazi lica Gatuza i šefa delegacije italijanske reprezentacije Đanluiđija Bufona na ceremoniji žreba nije bio obećavajući, a Gazzetta dello Sport je brzo reagovala i napravila interviju sa legendarnim golmanom i funkcionerom državnog tima.
"Znate u čemu je problem? Živimo u dva sveta koja se ne susreću. S jedne strane, zbog naše istorije, drski smo. S druge strane, međutim, pravimo velike analize evolucije fudbala, činjenice da mali timovi više ne postoje i svi se slažemo. Ali kada vas ti „mali“ timovi dovedu u poteškoće, ili ih pobedite samo 1:0, čujete: „Ne može ovako da se pobeđuje, kakva sramota...“. Onda smo iz arogancije otišlči u strah. Izvesna sklonost ka mazohizmu. Ali da li je tako teško pronaći ravnotežu“, pita se osvajač Mundijala 2026. i jedan od najvećih golmana u fudbalskoj istoriji.
U evropskim okvirima, Italija i Nemačka imaju najviše svetskih titula, ali su Francuska i Španija dominantnije ako se pogleda opseg od poslednje dve, tri decenije.
"Francuska je velika 30 godina, Španija skoro 20 i oni su sadašnjost fudbala. Naša istorija je mnogo duža. Živimo u periodu tranzicije i još nismo shvatili kojim putem da krenemo. Takođe plaćamo za greške iz prošlosti. Današnji rezultati datiraju 20 godina unazad kada smo se oslanjali na našu snagu, na Bufona, Kanavara, Totija. Mislili smo da ćemo biti večni zbog božije volje. Ćak i tada smo morali da preispitamo naše tehničke i taktičke modele, ali bili smo cikade (insekt koji simbolizuje besmrtnost)", rekao je Bufon i nastavio: "Dve godine sam u Fudbalskom savezu Italije i ne mogu da poreknem da se nešto dešava. Uspešni mladi timovi, projekti. Ali neki dan sam imao osmeh na licu. Ako uspemo da okrenemo trend, nećemo mi biti oni koji uživaju u rezultatu. Ali to je hrabara izbor koji političari često propuste da naprave, fokusirani na glasove i na to da sve mora da bude odmah i momentalno, bez razmišljanja o planiranju. Moramo to da uradimo, da budemo strpljivi. Ako dobro uradimo posao, neki rezultati će doći."
Ako plan ne uspe?
"Jednostavno je. Za deset godina ćete intervjuisati nekog drugog Bufona na mom mestu, a pitanja i odgovori biće isti."
Pa šta je rešenje?
"Moramo da krenemo od nule. Tu mislim na decu od sedam do 13 godina kada se dešava pravi skok. Od 15. godine uvek možete da napredujete, ali se talenat razvija ranije uz dodatak pomoći majke prirode, koji ne bih ignorisao. Razgovaramo sa Prandelijem kako bismo razumeli kako da pristupimo ovom projektu, ali smo želeli da sačekamo kvalifikacije da bismo sve finalizovali. A šta ako krene po zlu, rekli smo? Svi idu kući, neko novi dolazi sa drugim idejama i možda otkaže projekat... Ako pokrećete ovakve projekte, potrebna vam je stabilnost.“
Ukidanje rezultata u omladinskim selekcijama i fokus na očekivane ciljeve - da li bi to mogla da bude vodilja?
"Mogla bi da bude. Ali odrastali smo praveći rezultate i kao deca. Igrali smo da pobedimo, a onda bi u tinejdžerskim danima taktika preuzela primat. Često razgovaram sa Mauriciom Viskidijem (koordinator mlađih kategorija), imamo sjajne rezultate u selekcijama do 15 godina, ali u nekom trenutku rast i razvoj se zaustavljaju. Fokus na taktički aspekt ume da bude limitirajući, ali nam omogućava da pokrijemo neke nedostatke. Nemamo nikoga nalik Jamalu... Ali jedno je sigurno - moramo da se vratimo razvoju fudbalskih veština."
Đenaro Gatuzo je stava da je italija snažan tim koji mora više da veruje u sebe.
"Upravo tako. Samopouzdanje. Uverenje. Ali tu je još stvari. Deca žele da budu cenjena, neophodna im je privrženost. Entuzijazam. Onda će vam dati sve što mogu. Mogu li da se žalim? Svi mi volimo Italiju", bio je Bufon sarkastičan.
Zar je ne vole svi?
"Ne. Nastavljati sa glupim poređenjima sa prošlošću samo čini da se oni koji su prisutni danas osete neadekvatnim. Sa reprezentacijom uvek je bilo krvoprolića. Dobro znam to, ali pokušajmo da razumemo istorijski kontekst. Kome to donosi dobro?"
Da li ciljate na krituku usmerenu ka reprezentaciji ili Gatuzu?
"Gatuzo je trener već 12 godina i sjajan je profesionalac. Ne volim i ne razumem predrasude protiv njega. Diskutujem o mogućnostima i idejama sa njim, pre i posle mečeva i tokom nedelje. Ali on odlučuje o svemu, kao na primer o tome da igramo sa dve devetke. što je briljantna ideja. Kada mi je rekao, pitao sam ga da li je siguran. Potom mi je objasnio kako će to da izgleda, šablone kretanja. Sada je ta formula nedodirljiva."
Da li je Gatuzo pravi selektor?
"Rino je pravi selektor, najbolja osoba koju smo mogli da izaberemo. I vi novinari to znate."
U kom smislu?
"U smislu da vi pričate sa igračima više od nas menadžera i znate tačno šta misle o Rinu. Nemojte misliti da nismo primetili da su mediji koji nas prate manje kritični."
Da li je ovde reč o Stokholmskom sindromu?
„Ne. Vi iz prve ruke vidite lepotu koja postoji i kako ona može postati zaista lepa. Nepravedne kritike uglavnom dolaze spolja. A ja, koji sam igrao za reprezentaciju dvadeset godina, znam jednu stvar. Italija pobeđuje samo kada funkcioniše kao tim. To je upravo ono što Rino stvara. A ako napravimo grešku, preuzećemo krivicu i odlazimo.“
Nije lako ostati bez kritike posle 4:1 od Norveške na San Siru.
"Vaša je dužnost da kritikujete i to je dobro za nas. Samo sam rekao da je do 78. minuta na semaforu bilo 1:1. Zar to nije istina? A onda je usledio mentalni, više nego fizički kolaps, kolaps koji je neprihvatljiv. Moramo jako da radimo na tome. To se dešavalo i Spaletiju. Pet utakmica u Ligi nacija bili smo sjajan tim, a onda crnilo. Neobjašnjivo. Ali Norveška..."
Norveška nije loša!?
"Loša? Norveška je top tim. Jedan od tri ili četiri najjača tima Evrope. Noveška će predvoditi štafetu na Svetskom prvenstvu. Imaju entuzijazam jer znaju da mogu da ispišu istoriju. Dva, tri neverovatna talenta, fizikalnost povezana sa dinamikom... Nije to kao pre 30 godina kada su džinovi bili tromi i nepokretni. Čitajući njihov sastav na San Siru bilo je zastrašujuće. Sedam od 11 igrača iz startne postave ima visinu između 189 i 196 centimetara."
Ali zar ne mislite da je četiri lopte u mreži Italije mnogo?
"To jeste pravi problem. Pri njihovom vođstvu 2:1 morali smo da ostanemo mirni, zadržimo fokus i možda budemo zadovoljni takvim završetkom, pre nego da dozvolimo sebifrustraciju. Razumem igrače, ali morate da ostanete prisutni, fokusirani, da probate da izjednačite... Ne smeju da nam se dešavaju takvi emocionalni slomovi. Nemoguće je biti u utakmici 90 minuta. Ponekad ste tu 70, ali u tih 20 morate da upravljate situacijom da bi se izbegla katastrova. Pričali smo o tome i sa Spaletijem. Ne možete da primitre tri gola za deset minuta. Radićemo na tome. Ako to rešimo, možemo da se nadmećemo sa svima."
Kako bi recimo Italija izgledala sa Pepom Gvardiolom na kormilu. Da li bi se sve promenilo?
"Državni tim je zver kojom mora pažljivo da se rukuje, ali malo je vremena na raspolaganju. Ono što mi se najviše dopada kod Rina jeste sinteza. Možda ste zaboravili 19 golova u šest utakmica. Kada je Italija u svojoj istoriji davala tako mnogo golova? Koliko se tih festivala golova sećate? A onda se ljudi žale na samo tri ili četiri gola protiv Estonije. Da li se šalite? Imamo fiksnu tačku za budućnost - golovi i jaki napdači koji igraju zajedno."
Može li Italija da povrati neke igrače, počev od Kjeze?
"Moramo da vratimo naše najbolje igrače. Ako se neko ističe, nema razloga da čekamo, posebno zato što nam je potreban. Čekamo Kjezu, malo je takvih kao on u Evropi. Ali Rino nije ostavio nikoga ko je to zaslužio kod kuće. Ponavljam, grupa je najvažnija."
Pokušavaju Bufon i Gatuzo da do marta pronađu dodatni termin za okupljanje reprezentacije kako bi se što bolje pripremili za baraž. Novinara Gazzette zanimalo je kako je moguće da u italijanskom sistemu nema lufta da se prvenstvo malo pomeri.
"Svi se udaramo u grudi tokom himne, a onda možda obrišemo lažne suze o dresove posle poraza... Da bude jasno, ti slobodni dani bi nam mnogo pomogli. Ali moramo pronaći način da budemo jači i bez ustupaka koji ne stižu. Jer, kako Rino kaže, mi smo jaki. Tačka. Svetsko prvenstvo je magija koja se mora podeliti sa zemljom, ne možemo da dozvolimo sebi da ne odemo. Hajde da pomognemo ostvarenju naših snova.“
Možete li da zamislite da Italija treći put zaredom propušta Mundijal?
"O onome što će biti, možemo da pričamo kasnije. Fokus je samo na utakmicama"
Luis Tomas Bufon, odnosno Bufon junior nastupa za iČešku U19 reprezentaciju i nedavno je postigao het-trik.
"Moj sin? Do pre četiri, pet meseci imao je jedan procenat šanse da postane fudbaler. Sada ima 0,5. Još ništa nije uradio, ima deset minuta u Seriji A i rekao sam mu da ne čita ništa vezano za njega. Previše brzamo, a to nije dobro za njega. Kada sam ja igrao i kada su počele prve pohvale, mama i tata su me podsetili da je desetak ljudi iz naše porodice nosilo dres državnog tima i da nisam uradio ništa posebno. To mi je mnogo pomoglo", zaključuje Điđi.















_(1).jpg.webp)
.jpg.webp)