
Bolje da izgubim od novinara 0:1 nego da ga pobedim 10:9; da sam ispunjavao želje, Hrvatska ništa ne bi uradila
Vreme čitanja: 5min | uto. 12.05.26. | 13:08
"Naš cilj je uvek plasman na veliko takmičenje, sve preko toga je plus, van naših realnih dometa. Mi nemamo veliki izbor fudbalera kao neke druge zemlje, nemamo čak ni pravi stadion", poručio Zlatko Dalić
Selektor Hrvatske Zlatko Dalić bio je glavni gost na međunarodnom sportskom simpozijumu SIMPOSAR u Novigradu, gde je priznao da mu nije svejedno pred Mundijal u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi, pošto nakon medalja u Rusiji i Kataru, od Vatrenih velike stvari ne očekuju samo njegovi sunarodnici, nego i svetska javnost.
Podsetimo, Hrvati su 2018. igrali finale Svetskog prvenstva i izgubili od Francuske, dok su četiri godine kasnije, u borbi za treće mesto, savladali Maroko. Dalić je poručio da mu se nikako ne dopada euforija koja se stvara oko nacionalnog tima...
Izabrane vesti
"Nakon svega što smo napravili moramo da imamo nekakvu ulogu favorita, ne možemo to da izbegnemo. Od naših ljudi, navijača, pa i suparnika, oseća se da očekuju puno. Rastu i pritisak i euforija, a to nije dobro. Puno je velikih reprezentacija koje imaju dobre igrače, biće teško. Ja jesam optimist, mi imamo kontinuitet, svesni smo svojih kvaliteta, osvojene medalje guraju nas u ulogu favorita, međutim trudim se da to ne utiče na mene. Naš cilj je uvek plasman na Svetsko prvenstvo, sve preko toga je plus, van naših realnih dometa. Mi nemamo tako veliki izbor fudbalera kao neke druge zemlje, nemamo ni pravi stadion na kojem možemo da igramo utakmice kod kuće, pa opet pravimo veoma dobre rezultate, u prvom redu zaslugom naših momaka", počeo je Dalić svoje izlaganje.
Vodtelja je zanimalo ko u okviru hrvatske reprezentacije vodi računa o organizaciji...
"Kod nas u Savezu zna se praksa, svi rade svoj posao. I rade ga vrhunski. Ja nešto malo korigujem ponekad, prirodno je da sam uključen, ali uglavnom se zna ko je za šta zadužen. Ustvari, svi delujemo zajedno".
Iskusni stručnjak podvukao je koliko je zapravo važno biti prisutan na svakom velikom reprezentativnom takmičenju...
"To je u biti i najvažnije. Hrvatska je propustila dva takmičenja - jedno evropsko i jedno svetsko prvenstvo. Veliki turniri osiguravaju značajna finansijska sredstva, mi smo na velikim takmičenjima starosedioci, znamo sve, sve nam je poznato i puno je lakše pripremiti se. Kontinuitet je suština. Zato i kažem da je osnovni cilj plasman, sve ostalo dođe kao plus".
Po Daliću, proširenje Mundijala na 48 selekcija nije dobra ideja. Ili makar nije na ovaj način...
"Rekao bih da bi bilo bolje da su priliku dobile kvalitetnije reprezentacije iz Evrope, to bi bilo u redu. Razumem da se daje šansa svima, i ja sam se dugo borio da se daju jednaki uslovi svim reprezentacijama, tražio sam ravnopravni status i respekt za Hrvatsku. Razumem sve, fudbal je globalni biznis, daje se šansa većem broju učesnika, ali po meni ovo je previše. Igrači su umorni, iscrpljeni, igra se više utakmica... Opet kažem, ako već mora, bolje bi bilo da su priliku za plasman dobile kvalitetne selekcije poput Italije, Danske, Švedske"...
Objasnio je i kakva je razlika između posla selektora i trenera u klubu...
"Već devet godina sam selektor, to je čast i ponos, pogotovo kad si na klupi svoje zemlje. Dosta je komfora, imaš dosta slobodnog vremena, možeš da se odmoriš i pripremiš... Različito je. Kad si selektor, deset dana je intenzivno i teško, ali imaš i ekipu oko sebe koja vodi priču i pomaže. Treba biti stalno u fokusu, pratiti utakmice i igrače, kod nas postoji uhodan sistem, nema puno izmena, mi smo stvorili priču zajedništava i tako funkcionišemo. Nemamo puno igrača, zato nam je bitno da su svi zdravi i u formi, to je najvažnije. Postoji uhodana shema po kojoj se ponašamo, i za sada nam donosi dobre rezultate".
Zanimljivo je bilo pitanje da li je teže odabrati ekipu za turnir, ili precrtati jednog, dvojicu na kraju...
"To su mnogo teške odluke. Ja sam imao 2018. situaciju kad sam morao maknuti jednog igrača (Mitrović, op.p). To mi je jedan od najtežih trenutaka u karijeri. Zbog toga to nikad više ne radim. Objavim tačan popis, tačno onoliko igrača koliko treba. Bolje je nekoga pozvati naknadno, nego nekoga otpisati. U Nemačkoj bi igrača koji je otpisan slavili tri dana jer je uopšte bio deo reprezentacije. Kod nas bi bilo tri dana udaranja po meni zašto sam baš njega otpisao. Moja je sreća da nisam ispunjavao želje i pozdrave, nego radio po svom. Da jesam, već bih odavno bio bivši. Kad bih pratio šta se sve piše u medijima i koga bih sve trebalo da pozovem, tu ne bi bilo mesta za moje igrače. Svi bi predlagali, a niko ne bi odgovarao. Kod mene je drugačije, ja slažem ekipu, ja odgovaram... Zato sam ostao svoj, jer sam radio onako kako sam mislio da je najbolje. Mirno spavam. Znate kako je, kad-tad će vas smeniti, zato je bolje raditi po svom".
Godinma unazad mediji mu pronalaze naslednika, a on uspešno odoleva. I pravi sjajne rezultate...
"To je jurnjava za čitaocima i klikovima, ništa više od toga. Devet godina živim pod pritiskom, uvek neko nešto ima da kaže. Ako se na koncu i pokaže da to nije bila istina - nikom ništa. Moja je odbrana od toga jednostavna - ignor. Ne demantujem nikad ništa. To me je naučio Ćiro Blažević - bolje da novinar pobedi sa 1:0, nego da ti pobediš sa 10:9, jer si onda devet puta izgubio. Radim po svome, nije lagano, uvek se stvara kritična masa kojoj nisi poželjan, ali ne odustajem od svog principa. Pa vidćemo".
Naposletku, osvrnuo na to koliko je važna sinergija reprezentacije i navijača...
"Bez toga nema ničega, to je mnogo važno, taj osećaj pripadnosti... Nema većeg motiva nego kad obučeš dres svoje zemlje i čuješ himnu. To nije klub, to nije ugovor, to nije novac - to je ponos. Dok imamo takve igrače, koji žele, hoće i mogu, biće i uspeha. Hrvatska reprezentacija odražava vrednost svog naroda, a to su zajedništvo, čast, vera, ponos... Mi tako živimo i radimo. Drago mi je što vidim da Bosna i Hercegovina sledi taj put", zaključio je Zlatko Dalić.

.jpg.webp)








.jpg.webp)