
Arteta je plesao, a mislili su da je lud jer nisu čuli muziku
Vreme čitanja: 5min | čet. 21.05.26. | 08:29
Surovi pragmatizam i brojevi koji pokazuju kako su polomljeni okovi Arsenalovog kompleksa niže vrednosti i gubitničkog mentaliteta
Lepota je subjektivna kategorija koja je, poslovično, u oku posmatrača. Legitimno je reći da Arsenalova sezona nije bila lepa. I objektivno, nije. Ali ako pitate navijače Tobdžija, mnogi će vam reći da lepšu nisu doživeli. Nema tog Vengerovog (nakon Nepobedivih) i Artetinog umiranja u lepoti bez trofeja, koje može da bude veće o sezone krunisane titulom prvaka Engleske.
Prežvakali smo, znaju to dobro čitaoci Mozzart Sporta, jednu tezu mnogo puta u poslednjim mesecima. Tezu da je Mikel Arteta, za razliku od mnogih trenera, imao smelosti da se menja. Da lepšavost koja mu je tri sezone zaredom donosila podsmehe i rugajuće zvanje prve pratilje, zameni surovim pragmatizmom koji je rezultirao engleskim tronom, Arsenalovim prvim od 2004. godine.
Izabrane vesti
Mikel je bio džak za direkte, krošee i aperkate javnosti, amortizovao sve udarce medija, govore mrženje i ismevanja sa društvenih mreža. Štito tim i vodio ga do titule. Za deset dana, čovek od kojeg poslednjih godina nijedan fudbalski stručnjak u Evropi nije primio više osuda, vodiće ga i ka trofeju Lige šampiona... Prvom u istoriji Arsenala.
Prihvatio je mržnju, pristao da bude antipatičan, omražen, omalovažavan i zato zaslužuje da mu pripišemo najveće zasluge za sezonu koja bi, ukoliko u Budimpešti podigne i Ušati pehar, mogla da bude najveća u istoriji kluba.
Dok su gledaoci iz vikenda u vikend kukali kako je Arsenal negledljiv, kako će Tobdžije biti najgori šampioni u istoriji Premijer lige, s namerom zaboravljajući i dominantne pobede (nad Atletiko Madridom, Bajernom, Interom, Aston Vilom, Totenhemom...), Arteta je video kako njegov tim ide tačno iscrtanim putem, kako prati dogovorene šablone, s jednim jedinim ciljem - da se osvoji titula i polome okovi kompleksa niže vrednosti i gubitničkog mentaliteta.
"I oni koji su viđeni kako plešu, smatrani su ludima od strane onih koji nisu mogli da čuju muziku", misao je Fridriha Ničea, idealna za paralelu sa Arsenalom.
- Mnogi su Arsenalove kornere videli kao detalj koji treba omalovažavati, Arteti je bio sredstvo za dolazak do cilja.
- Dok je Arsenal izluđivao neutralno gledalište ziheraškim pristupom, čuvanjem prednosti od jednog gola, bez namere da zaključa pobedu i dokusuri rivala, letelo je drvlje i kamenje po Mikelu.
- Prethodne dve godine Arsenal je bio neprikosnoven u derbijima, ove sezone su našli da mu spočitavaju da je tu popustio, ali Arteta je znao da će ovu titulu graditi punom vrećom bodova u "malim" utakmicama.
- Viktor Đekereš je dobrim delom sezone razapinjan, a ispostavilo se da je u prvoj sezoni nakon njegovog dolaska Arsenal postao šampion.
- I dok su mnogi omalovažavali tim koji je pokorio najzahtevnije prvenstvo Evrope, zaboravili su da nipodaštavaju fizički neprikosnoven tim.
I svaka od ovih crtica ima svoju dopunu.
Od 68 prvenstvenih golova, Arsenal je 18 postigao iz kornera. Ali pre nego što se naoružate komentarima da je Arsenal konstantno pravio faulove u protivničkom petercu, treba da znate da specijalisti za prekide Nikolasu Žoveru i kompletnom stručnom štabu nije tek tako palo na pamet da tendenciozno puni prostor ispred gol linije. Arsenal je, prema pisanju Athletica, od sudijske organizacije na čelu sa Hauardom Vebom konstantno tražio pojašnjenje koliko daleko sme da ide, odnosno šta se toleriše, a šta ne. Pričati da su neki igrači tek tako počeli da se guraju u protivničkom šesnaestercu bila bi ozbiljna banalizacija nečijeg rada i usmerenosti ka najsitnijim detaljima. Arsenal je, jednostavno, pronašao rupe u zakonu, a te iste rupe, pronalazili su povremeno pojedini rivali protiv njega. Osetile su Tobdžije to u Ligi šampiona protiv Leverkuzena.
©ReutersŠto se ziheraškog pristupa tiče, on je možda nekome pokvario subjektivni utisak, ali je Arteta znao šta želi. Rezultat je ubedljivo najbolja odbrana lige (samo 26 golova na 37 utakmica), anestezija za protivničke napade sa svega 8,2 dozvoljena udarca ka i 2,4 u okvir gola po meču. To nije samo ubedljivo najbolja statistika Premijer lige, već i u svim ligama petice. Nusproizvod je i 19 sačuvanih mreža Davida Raje.
A kako titulu ne zasnivati na moćnoj defanzivi kada u timu imate jednog od najboljih golmana i jedan od najboljih štoperskih tandema Evrope. Pričao je godinama Džejmi Karager da bez zdravog Gabrijela i(li) Salibe Arsenal ne može do titule, a francusko-brazilski tandem je bio krucijalan za njeno osvajanje. Od 26 utakmica u Premijer ligi koje su počeli zajedno ove sezone, Arsenal je pobedio na 17, uz 15 sačuvanih mreža.
Kada smo kod nešto slabijeg učinka u derbijima nego u prethodne dve sezone, dominacija u njima nikada nije bila garancija trofeja. A znamo da je titule gotovo nemoguće ostvariti ako vam mali timovi otkidaju bodove. Arsenal je osvojio čak 53 boda protiv timova iz donjeg dela tabele.
Viktor Đekereš (©Reuters)Dođosmo i do Viktora Đekereša. Prvi utisak - nije bio ubedljiv. Drugi utisak - ginuo je za tim. U svaki sprint i pritisak na protivničke štopere išao kao da trči finale Olimpijskih igara na 100 metara i radio mnogo posla koji napadačima nije primaran. Treći utisak - bio je kolateralna šteta Artetine primarne orijentacije na defanzivu. A opet, Šveđanin je sezonu završio kao najbolji strelac Arsenala u Premijer ligi (14) i svim takmičenjima (21). Prvi je igrač Arsenala sa 20+ golova u debitantskoj sezoni još od Aleksisa Sančeza koji je takmičarske 2014/15 isporučio 25 golova.
I za kraj, Arsenalova teška industrija. Fizička dominacija kojom su, naročito od septembra do marta, mleli rivale. Energetska bomba od koje je u severnom Lodonu stradao i moćni Bajern. od sredine marta i kroz april, Tobdžije su imale veliku krizu, delovale kao tim koji je loše tempirao formu, kao maratonac kojem noge otkazuju. Ali trčali su na voljni moemenat, prvi prošli kroz cilj i imaju deset dana da se vrhunski spreme za finale Lige šampiona. A pre toga, da konstatujemo, samo dva puta u 37 utakmica u Premijer ligi, rivali su nadtrčali Artetin tim.
Muzika je čitave sezone bila u Artetinim ušima. I kada je, posle poraza na Etihadu, delovalo da orkestar svira posmrtni marš, Mikel i njegovi igrači čuli su 'O Fortuna' iz Karmina Burane. I jurišali. Smatrali su ih ludima. A, oni su znali gde idu i zašto plešu.
tagovi
Obaveštavaj me
Arsenal







.jpg.webp)



