
Anemija
Vreme čitanja: 7min | ned. 11.10.26. | 10:47
Crvena je boja krvi, a crvena je i boja Mančester Junajteda. Barem bi trebalo da je tako, jer kako igra tim sa Old Traforda od starta ove sezone, deluje krajnje beskrvno. I beznadežno
Koliko god se svi doktori fudbala (a za probleme Junajteda u igri poslednjih 13 godina očigledno nije dovoljan ni konzilijum vrhunskih stručnjaka), upinjali da daju odgovor na pitanje u čemu je problem, dijagnoza je prosta i nedvosmislena - hronična anemija.
Beskrvnost, nedostatak želje, agresivnosti, snage da se u surovoj i možda i fizički najeksplozivnijoj eri ostrvskog fudbala, uhvati u koštac sa rivalima - to će ozbiljno koštati Junajted i ove sezone. Ovo je liga u kojoj se ne prašta nedostatak želje, agilnosti, brzine i trčanja, u kojoj se sve surovo kažnjava. A čarobna fudbalska pilula za rešenje svih problema preko noći, ne postoji.
Izabrane vesti
Dovoljno je pogledati osnovne statističke parametre, koji se tiču pretrčanih kilometara, broja sprintova na mečevima ili dobijenih duela, pa da se zaključi koliko je tim Majkla Kerika u prva dva meseca sezone u zaostatku za drugima. Kao da su pali sa druge planete u kavez Premijer lige. Jedino gde su prvi je broj dodavanja (3.317), a imaju ih toliko pre svega zbog toga što su, u međuvremenu, igru neverovatno usporili, pa igraju po sistemu - "ja tebi ti meni" i "bezidejno kruženje oko penal zone kao kiša oko Kragujevca". Prosto kao da ne znaju šta će sa loptom, pre nego što je jeftino prodaju ili izgube. Jer ako kapiten Bruno Fernandeš ne napravi neki individualni potez da reši problem, a sezonu je počeo loše, ostaju na vetrometini nekompetencije i nemoći.
Jasno je, u Mančester Junajtedu problem je sada sve - počevši pre svega od grozomorne uprave koja nema ideju kako da klub izvadi iz kanala dugova, nerealnih ambicija i večite težnje da se ostane u sve izjednačenijoj konkurenciji velikog broja klubova. Pa do menadžera i igrača, od kojih mnogi još ne znaju kako su i dalje tu. Luk Šo, Diogo Dalo, Markus Rašford... Lista je nepregledna.
Pazite, greška je sistematska - a ona kreće odozgo. Ako je uprava takva kakva je i nema jasnu ideju i viziju šta želi na terenu, pa potom pravi strahovite greške prilikom kupovine igrača, a onda smenjuje trenere kao na traci pokušavajući da začepi rupe koje nastaju u tom ludačkom procesu sluđivanja ogromne armije navijača, šta onda očekivati?
Da, Mančester Junajted je od dolaska Majkla Kerika zimus, sredinom januara, uspeo da spasi prethodnu sezonu osvojivši 39 od 57 mogućih bodova, po čemu je bio najuspešniji u ligi od januara do kraja maja, ali je takođe uspeo da svu tu nadu i žar pospe ledenom vodom za samo šest utakmica u Premijer ligi na startu nove sezone. I Majkl Kerik bi, ako se igra drastično ne popravi u narednih desetak dana ili najkasnije dve nedelje, mogao da bude samo još jedan u plejadi bivših legendi kluba i menadžera koji su morali da odu zbog nesnosnih turbulencija i loših rezultata.
U ovom Kerikovom timu ima svega i svačega, a ponajviše se naziru konture nasukanog i polomljenog broda, čiji su kapetani prethodnih sezona, kao što su Erik ten Hag i Ruben Amorim dovodili mornare sa svih mogućih krajeva sveta u pokušaju da drže pravi kurs. Ništa od toga, ta samozadovoljna skupina gusara pluta na splavu u mančesterskom kanalu, nadajući se da će preživeti još jedan meč, još jednu nedelju, još jedan mesec.
Što reče jedan od rezigniranih navijača Junajteda, na jednom od navijačkih foruma:
"Navijači aplaudiraju. Menadžera baš briga. Plata leže na račun. Nema trofeja, ali ni straha od ispadanja"...
U takav mediokritet od kluba se pretvara Mančester Junajted. I to sve dok, 85-godišnji Aleks Ferguson, taj čovek koji je bio scenarista najlepših fudbalskih predstava u tom Teatru snova, sedi na tribinama u neverici gledajući kako se iz dana u dan kruni carstvo koje je tokom 27 godina života u klubu, mukotrpno stvarao.
(@Reuters)Jer vidite, Junajted ima najgori start sezone u ligi baš od te jeseni 1986. godine, kada je Aleks Ferguson stigao iz Aberdina, da dovede u red gomilu mediokriteta i igrača koji su imali navike da se opijaju posle mečeva. Ova sadašnja grupa možda ne ide toliko daleko, u smislu opijata, mada se po njihovoj igri najviše može reći da konzumiraju buniku. Deluju kao da niko ni sa kim ne razgovara i kao da nikom ni za šta nije stalo.
Kerik je i sam donekle kriv - nikom nije jasno zašto je fudbal koji je ekipu krasio proletos, kada su igrali živahnije, agresivnije, znatno brže i organizovanije, sveo na tempo puža. Da li je nekadašnji sjajni vezista, letos preteran fokus stavio na sredinu, u želji da po svaku cenu dođe do veće kontrole igre i većeg poseda, nauštrb kreativnosti i brzine? Sada je i svakom laiku jasno da osovina Tilemans - Mainu nije u stanju da kontroliše tempo igre i drži Junajted u igri sa rivalima. Jaz između linija je ogroman, protivnici jednostavnim i brzim proigravanjima prosto paraju trbuh Junajteda i svaki napad je opasan. Otuda se povratak Karlosa Balebe na teren posle povrede, očekivao kao ozeblo sunce, ali sme li se momku koji je odigrao tek prvih pola sata u dresu Junajteda, svaliti takav teret na leđa u tako ranoj fazi?
Očigledan primer užasa od igre je prvih 35 minuta meča sa Totenhemom. Tako sramotna igra, takva nemoć Junajteda ne pamti se da je viđena na Old Trafordu. Nijedan šut na gol, nijedna prava akcija, nijedan dobijen duel, sijaset pogrešnih dodavanja i izgubljenih lopti, kao da su skupljeni s koca konopca...Totenhem ih je "pojeo" u svakom smislu, prosto ih je razbio na najsitnije atome i samo zahvaljujući sopstvenoj nespretnosti pred golom Senea Lamensa, na odmor nije otišao sa prednošću od 3:0 ili 4:0. Da, utisak je bio nešto bolji u nastavku, ali ti fleš momenti nisu dovoljni da razbiju mrak od igre u kom tim obitava od početka sezone.
I još nešto, za nevericu. Ovo je bio treći ili četvrti put u poslednjih godinu dana, na Old Trafordu, da Mančester Junajted prosto ne ume da privede utakmicu kraju i stigne do pobede u situaciji kada ima igrača više na terenu! Prošle sezone izgubio je tako od Evertona (0:1), isto se desilo u ovoj sa Mančester Sitijem (0:1) i sada sa Totenhemom (1:1). Za sve druge timove, računajući i one u najmlađim kategorijama, prednost je kada imaju igrača više na terenu, osim za Mančester Junajted, za njih je to očigledno hendikep.
Nejasno je i to kako je klub, koji je letos potrošio 173.200.000 evra na tri vezna igrača sebi dozvolio da pred možda i najtežu seriju utakmica u narednih mesec dana, bukvalno ostane bez pravog napadača? U sezoni kada posle tri godine igra Ligu šampiona. Benjamin Šeško i ove sezone izostaje zbog nejasnog problema sa povredom cevanice, pa Junajted nema jasan fokus u napadu, tražeći rešenja u rotacijama Kunje, Embeuma i Rašforda na poziciji koja im nije prva u opisu radnog mesta.
Još nejasnije je otud zašto su potrošili 56.000.000 na vezistu Andreja Santosa, koji im greje klupu, dok nemaju rezervnog napadača (Džošua Zirkze to u suštini nije), a o poziciji levog beka i kvalitetu u štoperskoj liniji, izlišno je govoriti.
Iz svega gore navedenog jasno se može zaključiti, kraj tunela se ne vidi. Atletiko Madrid u utorak u Ligi šampiona, potom i gostovanje Lidsu, pa potom i Komu, zatim meč kod kuće sa Bornmutom, pa gostovanje Čelsiju, te mečevi sa Romom i Aston Vilom na Old Trafordu...Pakao od rasporeda do 8. novembra, a Junajted je beskrvan.
Nije dovoljno reći da boli i da si razočaran. I da u narednom meču treba igrati bolje. Kockice treba posložiti tako da u datom trenutku funkcionišu kao celovita slika. Pitanje je ima li Majkl Kerik ili bilo ko na Old Trafordu ideju kako to da uradi? Jer ne bude li bilo momentalne reakcije, zvižduci sa tribina koji su se sporadično čuli i u subotu uskoro će postati bura. Okran nezadovoljstva. I za svaki potez oporavka, biće uveliko kasno.
PREMIJER LIGA, 6. KOLO
Subota
Arsenal - Lids 2:1 (0:0)
/Kalafjori 62, Gimarais 70 - Džastin 55/
Čelsi - Bornmut 5:1 (2:0)
/Henderson 2, 70, Rodžers 3, Pedro 46, 67 - Evanilson 51/
Sanderlend - Brajton 0:2 (0:0)
/De Kujper 53, Hađam 90+3/
Aston Vila - Brentford 2:2 (1:1)
/Džekson 12, Mekgin 77 - Jarmoljuk 10, Ajer 79/
Ipsvič - Fulam 2:1 (0:0)
/Uatara 88, O'Šej 90+1 - Sesenjon 55/
Mančester Junajted - Totenhem 1:1 (0:0)
/Embeumo 73 - Solanke 90+2/
Nedelja
15.00: (3,60) Hal (3,40) Everton (2,10) MOZZART RELAX
15.00: (2,70) Kristal Palas (3,35) Notingem Forest (2,60) MOZZART RELAX
17.30: (3,00) Liverpul (3,50) Mančester Siti (2,30) MOZZART RELAX
Ponedeljak
21.00: (3,00) Koventri (3,50) Njukasl (2,20) MOZZART RELAX
*** kvote su podložne promenama
tagovi
Obaveštavaj me
Man. Junajted


_66_Cropped.jpg.webp)






