Vukovci u osnovnoj, mangupi u srednjoj, možda ipak razvale na faksu

Vreme čitanja: 3min | pet. 21.06.19. | 09:00

Jedno sasvim nepopularno mišljenje

Najlakše je sada udariti. Kad se presuda unapred zna. “Krivi su“, povikaće raja. U afektu, narod traži glave, traži krv… I jesu, krivi su. Ali naši su. I nije što su naši, nego što su najbolji od nas kad krenu da motaju loptu. U Trstu su se zapetljali i dobili po njonji. Eto krvi. Boli. Proći će. I sledeći put će da paze gde će da stanu.

Nije šala. Nema ironije. Hajde sada da promislimo hladne glave. Ovom timu je falio samo Marko Grujić. Istina, teško da bi on sam nešto promenio mada ostaje gorak ukus u ustima zbog toga što ga nije bilo. Možemo dalje da diskutujemo da li bi bilo bolje da je Goran Đorović u tim zvao Dušana Vlahovića, Nemanju Vučića, Petra Mićina, Luku Ilića ili koga već, ali to ne menja činjenicu da je Srbija u Italiji i San Marinu povela otprilike najbolje što ima na U21 nivou. Izuzev Grujića, svi koji su morali da budu tu bili su u Trstu.

Izabrane vesti

Da budemo još precizniji: dodajte na to koju godinu starije Aleksandra Mitrovića, Sergeja Milinković Savića, Nemanju Maksimovića i da ne nabrajamo sad sve jer ćemo nekog da zaboravimo, i to vam je repezentacija Srbije u narednih 10 godina.

Potrošili smo Baneta Ivanovića, potrošili smo Aleksandra Kolarova, poslednje godine broji i Nemanja Matić… Sve smo njih voleli i volimo i dalje, ali sve smo ih potrošili.

Ovo sada - to je to. Sergej, Mitar, Maksa, Luka, Bleki, Vule, Žile, Radonja, Gajić, Babić, Bogosavac, Dača, Lukić, Račić, Erhan, Radunović, Jovelja, onaj zvrk Ranđelović što iznudi penal, svi oni, pa i koji će tek dobiti šansu, pa i taj Gruja… To je srpski fudbal. To je naša budućnost. Bolje nema. Kome se ne sviđa nek navija za Brazil.

To su naša deca. Bili su odlični u osnovnoj, dičili smo se kako su pametni i dobri. Pa su se onda promangupirali u srednjoj, ulenjili se, počeli da se okreću za devojkama i zaređali sa kečevima iliti “peticama” u Mozzartovim ocenama. I zar treba sad sve da ih izbacimo iz kuće? Zar treba da zbog jednog turnira zaboravimo da su nam donosili evropske i svetske titule? Da smo se, samo zbog njih, na par godina prisetili koliko zaista volimo fudbal?

I bolji su imali teške dane. I gori su uspevali da opamete, izbore za fakultetsku diploma i izrastu u ugledne akademske građane. Samo kad su imali podršku. Čiju ako ne našu?

Mnogo toga je selektor Goran Đorović uradio pogrešnog pred i u Trstu, ali za jednu stvar je u pravu: nemojmo razapinjati ove momke. Nemojmo da zaboravimo da smo do skora pričali da se turniri u mlađim selekcijama igraju da bi stvarali igrače, a ne da bi se uzimale titule. Prestali smo jer su nas ovi momci naučili na titule. A mnogi među nama nisu ni znali da su krenuli za Litvaniju, kasnije i na Novi Zeland.

Pa nek nas opet iznenade. Nije ni ta škola uvek tako laka. Ali svašta se nauči. I kad je dobro. Posebno kad je loše.

I za kraj: Ne, nije Jović prevario Real, niti je Milenković lažni komandant, niti Živković bivši igrač, niti su su svi ostali tu zato što su menadžerski igrači. Tu su zato što su najbolje što Srbija ima. Tu su zato što, svidelo vam se to ili ne, jesu budućnost srpskog fudbala.

Zato: glavu gore, momci! Svanuo je novi dan. Biće novih utakmica. I biće novih pobeda. Samo pamet u glavu.  

Foto: UEFA


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara