Sari u Juveu kao Če Gevara u Beloj kući

Vreme čitanja: 5min | čet. 20.06.19. | 09:03

Čega je sve Stara dama morala da se odrekne da bi postavila temeperamentnog stratega na kormilo tima

(Od dopisnika MOZZART Sporta iz Rima)

Mauricio Sari je sušta suportnost onoga što predstavlja Juventus. On je savršeni antagonista modela koji je stvorila familija Anjeli tokom jednovekovnog upravljanja Juventusom. Sarijeva prošlost je antijuventusovska, njegova politička opredeljenja su u koliziiji sa svetonazorima familije Anjeli (Sari je radikalni levičar, zbog čega je i dobio nadimak “komandant” sa aluzijom na komandanta Če Gevaru), Sarijev izgled i stil oblačenja nemaju ništa zajedničko sa trenerom modelom Stare dame, poput Trapatonija, Lipija, Kontea, Alegrija (trenerima koji su osvajali skudeta u poslednjih 40 godina sa Juveom) i Kapelom čiji su skudeti oduzeti zbog Kalčopolija. Lično se ne sećam jednog trener Stare dame sa bradom starom par dana na klupi tokom jednog zvaničnog meča. Sari na klupi Juvea je ravno ideji da neko poput Ernesta Če Gevare postane predsednik SAD, odnosno Sari u Kontinasi kao komandant Če u Beloj kući.

Izabrane vesti

Potez nove Juventusove “trijade”, Andrea Anjeli, Pavel Nedved i Fabio Paratiči, da dovede Mauricija Sarija na klupu Bjankonera neodoljivo podseća na neočekivanu odluku prethodne “trijade”, Lučano Mođi, Antonio Điraudo, Roberto Betega, da dovedu Fabija Kapela na kormilo Stare dame u leto 2004. godine.

Kao što su u prethodnih nekoliko dana internet preplavili snimci Mauricija Sarija kako pokazuje srednji prst navijačima Juventusa pred meč sa Napolijem, tako je i “zakletva” Fabija Kapela da nikada neće trenirati Juventus uzimana kao glavno oružje da se pokaže nedoslednost trofejnog stručnjaka i njegov antijuventinizam.

Sam Kapelo je podsetio da on nije imao probleme u Torinu što je trenirao Milan i Romu koliko zbog te rečenice “da nikada neće trenirati Juve”. Sa velikim nepoverenjem, čak i podozrenjem, je u Torinu dočekan i Maks Alegri, štaviše Alegriju ni pet osvojenih skudeta i dva finala Lige šampiona nisu obezbedili mesto u srcima i memoriji navijača Juvea.

Don Fabio je podržao odluku trojke Anjeli, Paratiči, Nedved rekavši da je Sari otišao u London kao nastavnik a da se iz Čelsija vratio kao univerzitetski profesor. “Sarijev Čelsi nije igrao 4-3-3 koji smo videli u Napoliju. Sari je vrlo brzo shvatio kako da se prilagodi stilu fudbala u Premijer ligi i novim situacijama, kao i da je imao petlju i dalekovidost da promeni ulogu i stil igre velikih igrača, poput Azara.

Kapelo je na taj način demantovao uvreženo mišljenje da je Sari zatvorenik svojih ideja i jedne formacijske postavke. Ako se pogleda trenerski put novog trenera Juventusa, vidi se da je on počeo svoju karijeru sa “sakijanskom” formacijom 4-4-2, u svom diplomskom radu za trenera u Koverčanu je analizirao formaciu 4-2-3-1. Empolije doveo iz Serije B u Seriju A i obezbedio opstanak u elitnom društvu igrajući sa ofanzivnim plejmejkerom u postavci 4-3-1-2. Na početku svoje avanture u Napulju je pokušao da igra sa ofanzivnim plejom, probao je i Lorenca Insinjea, ali je brzo shvatio da ta formacija ne funkcioniše i prilagodio se postavci 4-3-3. Jedina konstanta u Sarijevoj karijeri je odbrana sa četvoricom defanzivaca.

Sarija je bio glas i da igra uvek sa istim igračima. I ta predrasuda je razbijena u prethodnoj fudbalskoj godini na klupi Čelsija gde je primenjivao uspešno rotaciju igrača. Jednostavno nije moguće odigrati 63 utakmice, koliko su Plavci odigrali u prošloj sezoni, uz pozitivan skor od 39 pobeda. Više trijumfa u debitantskoj godini na klupi Čelsija imao je samo Murinjo, u sezoni 2004/2005, sa 42 pobede.

Činjenica da Sari menja tim samo kada mora, ali i to je njegova zasluga, odnosno rezultat dobro iznivelisanog rada na treninzima. U poslednje četiri sezone, tri u Napoliju i jednu u Čelsiju, Sarijevi igrači su imali samo 12 mišićnih povreda: u proseku tri po sezoni. Zato smo svi naučili na pamet Sarijevu formaciju u Napoliju: Reina; Hisaj, Albiol, Kulibali, Gulam; Alan, Žoržinjo, Hamšik; Kaljehon, Iguain, Insinje.

Primera radi, Alegrijev Juventus je u poslednjoj sezoni imao 18 mišićnih povreda, od kojih su neke stigle u najnezgodnijem momentu sezone. U ključnim utakmicama nokaut faze Lige šampiona Juve nije mogao da računa na Kjelinija, Emrea Džana, Mandžukiča, a Ronaldo je zbog mišićnih problema igrao sa polovinom svog potencijala. Slična problematika je pratila Juve i prethodnih sezone, s tom razlikom što u prvenstvu se ti pehovi nisu osećali dok je u Ligi šampiona plaćan veliki danak.

Jedan od razloga zašto je izabran Sari je vezan za njegov rad koji predupređuje mišićne povrede koje su skupo koštale Juve u prethodnim sezonama.

Umberto Anjeli patrijarh i osnivač nekrunisana kraljevske italijanske familije imao je običaj da kaže “Svaka dobro urađena stvar može da bude urađena bolje”. Praunuk Andrae je sledeći tu maksimu stigao do ideja da spoji “juventinizam” sa “sarizmom”.

U zvanični italijanski rečnik Trekanija (Trecani) je prošle godine ušla reč “sarizmo” (sarrismo). U objašnjenju tog neologizma stoji sledeće: “Koncept fudablske igre trenera Mauricija Sarija koja se bazira na brzini i ofanzivnoj vokaciji. U širem značenju može da se odnosi i na karakter trenera Sarija kao izraza živopisnog narodnog duha grada Napulja i navijača Napolija”. Odmah po objavljivanju vesti da je Sari potpisao ugovor sa Juventusom, u gradu podno Vezuva je na društvenim mrežama pokrenuto nekoliko peticija kako bi se izbacila “šire tumačenje” pojma “sarizmo” u kome se pominju Napoli i Napulj.

Alegri i Konte su davali prioritet rezultatima u odnosu na dopadljiv fudbal. Ta filozofija je bila dobitna u Seriji A, ali veoma deficitarna u Ligi šampiona. U neku ruku bi se moglo reći da je Anjeli imitirao mladog Silvija Berluskonija kada je svoju skupocenu fudbalsku mašineriju, tokom osamdesetih godina prošlog veka, poverio do tada, široj javnosti, nepoznatom treneru - Arigu Sakiju.

Berluskoni je video kako igra Sakijeva Parma u Seriji B i na prvi pogled se zaljubio u Arigovu filozofiju fudbala. Anjeli nije morao da gleda utakmice Serije B da bi otkrio Sarija, ali je njegova očaranost toskanskim stručnjakom bila toliko velika da je stavila u drugi plan sve druge negativne indikatore.

Ako se bolje razmisli, Sari je logično rešenje za Juve. U javnosti se ne govori mnogo, ali Juveovi računi ne stoje baš najbolje, i Bjankoneri nisu sebi mogli da priušte trenera, poput Gvardiole, koji bi, osim što bi imao platu mnogo veću od Sarija (Maurisio će primati 5.500.000 evra po sezoni, dva miliona manje od Alegrija), tražio i skupocena pojačanja. Dolazak Federika Kjeze, Sergeja Milinkovića Savića i

Od Sarija se očekuje da implementira svoj stil rada i vaskrsne pojedine igrače koji su pod Alegrijevim šetrom izbledeli. Tu se pre svega misli na Dibalu, Pjanića, Ruganija. Takođe se veruje da će Sari uspeti da optimizuje igru i učinak Kristijana Ronalda, kao što je to uradio sa Edenom Azarom. Takođe bi i Bernardeski mogao da profitira od dolaska bivšeg trenera Čelsija, mada bi mogao da dobije veliku konkurenciju u Federiku Kjezi. Naravno, ako krilni napadač Fjorentine stigne u Kontinasu.

Za razliku od Zinedina Zidana koji decidirano traži od predsednika Reala Florentina Pereza da mu dovede Pola Pogbu, Sari ne bi imao ništa protiv da se Francuz vrati u Torino, ali bi bio više nego zadovoljan da mu kao pojačanje za srednji red stigne Sergej Milinković Savić.

Piše: Željko Pantelić


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara