Ančeloti, Sari i Konte kao Dobar, loš i zao

Vreme čitanja: 6min | ned. 23.06.19. | 13:48

Tri bivša trenera Čelsija u fudbalskom izdanju remek-dela Serđa Leonea

(Od dopisnika MOZZART Sporta iz Rima) 

Karlo Ančeloti, Maurisio Sari i Antonio Konte, tri trenera koja spajaju Čelsi, Roman Abramovič i otrovno lepa Marina Granvoskaja, u sledećoj sezoni Serije A će se naći u fudbalskom izdanju filmskog remek-dela Serđa LeoneaDobar, loš, zao”. 

Izabrane vesti

Čelsi je, sa izuzetkom Žozea Murinja, sve svoje uspehe u poslednjih 25 godina konstruisao sa Italijanima: od Đanluke Vijalija i Đanfranka Zole, preko Klaudija Ranijerija i Karla Ančelotija, do Roberta Di Matea, Antonija Kontea i Maurisija Sarija. Sada je došlo vreme zahvalnosti: Roman Abramovič je “vratio” u Seriju A bogatije, zrelije, sposobnije i motivisanije, Kontea i Sarija. Njih je sačekao bivši Plavac Ančeloti koji se vratio na Čizmu prošle godine. 

Vijali, Zola i Di Mateo su kao igrači, a Vijali i kao trener, u poslednje četiri godine prethodnog veka osvojili dva FA kupa, Kup pobednika kupova, Superkup Evrope, Liga kup i jedan Komjuniti šild. Ančeloti je u prvoj godini na klupi Čelsija osvojio duplu krunu (Premijer ligu i FA kup). Roberto Di Mateo je doneo prvu i jedinu titulu prvaka Evrope a Antonio Konte je doneo naslov šampiona Engleske kojoj se niko nije nadao. Njegovi Plavci su stigli ispred Poketinovog Totenhema, Gvardiolinog Sitija, Klopovog Liverpula, Vengerovog Arsenala i Murinjovog Junajteda. Uspeh koji nikom neće više poći za rukom, ne samo zato što je Venger u penziji (mada s vremena na vreme čitamo njegovo ime kao kandidata za neke klupe), ili što pomenuti treneri neće biti svi u jednoj ligi. Na kraju je došao Maurisio Sari: vratio je Čelsi u Ligu šampiona i osvojio Ligu Evrope. 

Intersantna je koincidencija da su sva trojica italijanskih stručnjaka dobili otkaz na kraju sezona u kojima su osvojili trofeje (Konte i Sari) ili obezbedili plasman u Ligu šampiona (Karlo Ančeloti). Podudarnost je i da je svoj trojici trenera Čelsi bio prvo fudbalsko iskustvo van Italije. U Londonu, Ančeloti, Konte i Sari nisu dobili samo međunarodnu licencu velikih kormilara već ih je Abramovič učinio bogatima, toliko da su njihove sledeće generacije obezbeđene. Italijansku trojku spaja i fakat da su se svi  napustili Stamford bridž u krajnje lošim i zategnutim odnosima. Konte je svojih 10 miliona evra na kraju dobio na sudu. 

Nije teško pogoditi da je Karlo Ančeloti “dobar”, odnosno Klint Istvud u Seriji A, baš kao što je Maurisio Sari savršeni fudbalski Ilaj Volak, ne samo zbog neobrijane brade stare nekoliko dana. U originalnoj italijanskoj verziji naslova filma Tuko (Ilaj Volak) je predstavljen kao “il brutto”, što će reći ružan, a u konkurenciji sa Ančelotijem i Konteom, svakako ne može da bude definisan kao lep. Antonio Konte inkarnira do perfekcije Lija Van Klifa. Ledenog pogleda, opsesivnog karaktera, tvrdoglavo pedantnog. Rečju, Konte je “zao” zvani Anđeoske oči bez brkova. 

Trojka italijanskih stručnjaka je porušila i sve tabue koji su postojali u italijanskom fudbalu. Ančeloti je simbol Rome i Milana, istorijskih rivala Napolija.  Konte je “juventino” do srži na klupi najljućeg rivala Intera. Sari je bio barjaktar “antijuventizma” tri godine u Napulju.

Ančeloti je rođen i odrastao je na tromeđi Emilije, Lombardije i Veneta. Blage naravi, lepo vaspitan, ljubitelj dobrog zagolaja i kapljice, Karlo je tipičan primer momka koji je svoju provincijalnu dobrotu i učtivost izbrusio u Rimu, Milanu, Torinu, Londonu, Parizu, Madridu, Minhenu, postavši autentičan gospodin. 

Ančeloti, “dobar”, nije srčan kao Konte a ni lunatičan kao Sari. Karlo se ne udvara navijačima prekomernim pokazivanjem grudi i radovanju postignutim golovima, kao Konte, ne boluje od sindroma “Kalimera” kao Sari, pa opet ga je mnogo lakše prisvojiti i voleti nego pomenutu dvojicu. Druga komparativna prednost Ančelotija u odnosu na kolege, koja ga čini “dobrim”, je njegova sposobnost da uspostavi korektne odnose u svlačionici i sa najboljim fudbalerima. Karleto je bio mnogo talentovaniji i bolji fudbaler od Kontea, o Sariju da i ne govorimo, i nema komplekse koje mora da leči ili prikriva. Slaba tačka Ančelotija je njegov sin David. Zbog njega se i završila prevremeno i sa gorkim ukusom u ustima avantura u Minhenu. Oni koji su upoznati sa radom Ančelotija juniora kažu da je kvalifikovan i da ima dara, ali dok god bude radio za oca, teško da će u očima javnosti biti više od privilegovanog “tatinog sina”.

Sari, “loš” ili “ružan”, ima osobinu kao i Tuko u čuvenom filmu da više gleda u zemlju ili u stranu nego u oči kada se sa njim razgovara. U Sarijevim nastupima se oseća opor ukus dugog putovanja do fudbalskog Olimpa. Često ne uspeva da obuzda svoju fudbalski plebejski kompleks, posebno kada je pritisak izuzetno jak. Ako bude uspeo da tu svoju slabost pretvori u štit u smislu da ga njegov dug i muoktrpan put do vrha bude izvor njegove snage a ne izraz manje vrednosti, pred njim će se otvoriti svi putevi, uključujući i onaj do pehara sa velikim ušima. 

Iznad Sarija visi kao Damaklov mač nepoverenje armije navijača Bjankonera. Primera radi, Ančelotiju tifozi Juvea nikada nisu oprostili igračku prošlost u Romi i Milanu. Nazivali su ga “svinjom” i zasipali uvredama i smatrali odgovornim za dva skudeta izgubljena u trci sa Lacijom i Romom. Ali nije Ančeloti poređenje od koga bi trebalo da strepi Sari. Noćna mora bi bila da postane Luiđi Majfredi naših dana. Majfredi je 1990. godine došao u Juve posle sjajne sezone u Bolonji. Sa njim na klupi, Juve je završio na sedmom mestu i posle 28 godina se prvi put nije kvalifikovao za evropska takmičenja. 

Velika je nepoznanica, ko će koga više promeniti: Sari Juve ili Juve Sarija. Odnosno, da li će Juve napraviti kopernikanski zaokret? Od Trapatonija do Alegrija, Juve je podređivao igru rezultatu: filozofija je debelo nagrađena u Seriji A sa 19 skudeta (ne računajući dva Kapelova koji su oduzeti zbog Kalčopolija) ali je u Evropi bila prilično neuspešna: od 1996. godine Juve nije osvojio nijedan međunarodni trofej. Revolucionarna ideja Andree Anjelija i njegovih najbližih saradnika Pavela Nedveda i Fabija Paratičija je da sa Sarijem Juve preko igre stiže do rezultata. 

Antonio Konte, “zli”, na čelu “poštenih”, zvuči kao oksimoron. Najveći problem za Antonija će biti verdostojnost. Njegov temperament, srčanost, odanost bili su prilično uvervljivi kada je sedeo na klupi Juventusa, reprezentacije Italije, Čelsija. Nije bilo ni teško, Antonio je jedan od barjaka Juventusa, kao južnjak, rodom iz Pulje, ima izražen patriotski sentiment prema dresu Azura, a izazov u Čelsiju je bio neka vrsta trenerskog fakulteta. I za Kontea bi moglo da se primeni opaska Fabija Kapela da je kao i Sari otišao u London kao nastavnik a vratio se kao univerzitetski profesor. 

Konte je trener koji traži mobilizaciju celog ambijenta i fanatičnu posvećenost koju samo ljubav prema jednom klubu ili reprezentaciji mogu da izdrže i da budu autentični a ne patetični. Zato se postavlja pitanje: koliko će Konteov stil biti uverljiv? Kako će izgledati iskreno kada se zatrči da proslavlja golove Intera, ili da se udara po grudima po grbu, kao pokazatelj odanosti? 

Za razliku od Ančelotija, pa i Sarija, Konte bazira svoju igru, filozofiju, na jakim emocijama, dubinskoj interakciji sa ambijentom. Da li će to biti moguće u Interu? Da li će Konte morati da izbriše ono što je bio da bi postao nešto novo? Da li će moći da bude “zao” prema svom Juveu, kao što je bio “zao” prema Interu dok je nosio dres Bjankonera ili vodio s klupe tim Stare dame? U istoriji imamo mnogo primera preobraćanja. Čitanke su pune preobraćanja, od Salvea koji je postao Pavle, i po pravilu su oni koji se konvertuju nejekstremniji jer moraju da pokažu svoju “vernost” novom ambijentu, veri, državi, naciji, fudbalskom klubu. 

Konte je po temperamentu sličniji Trapatoniju nego Lipiju, i to je već dobar signal za Inter imajući u vidu kako se završila priča dvojice bivših trenera Juventusa na kormilu Intera. U svakom slučaju, Konte se ne miri sa sudbinom, kao što nije prihvatio ćelavost, ne prihvata ni poraze. Od nekoga ko je svojoj ćerci dao ime Vittoria (Pobeda) ne može da se očekuje drugačiji pristup. 

PišeŽeljko Pantelić


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara