INTERVJU - Ante Rebić: Sa 20 sam se sprdao, ubace me u igru pa me izvedu posle 20 minuta… Sad je druga priča
Vreme čitanja: 7min | uto. 15.01.19. | 08:00
Jedan od heroja epskog podviga Hrvatske u intervjuu za MOZZART Sport govori o tome kako je zbog Perišića morao da “istrpi” i na desnom krilu, zašto se Mandžukića svi plaše i kako su se menjali njegovi odnosi sa Nikom Kovačem…
Jedan je od fudbalera koji su obeležili prošlu 2018. godinu, kako u evropskim, tako i u svetskim okvirima. Bez obzira što je Zlatna lopta (zasluženo) završila u rukama njegovog zemljaka i kapitena Luke Modrića ne može se poreći da veliki deo zasluga za srebro hrvatske reprezentacije na Mundijalu u Rusiji pripadaju i Antu Rebiću.
Samo jedan gol - i to spektakularan volej protiv Argentine - ali i mnošto sprintova i uklizavanja, te odrane zadnjice, dokaz su specifičnog kvaliteta koji timu sjajni napadač Ajntrahta. U Frankfurtu je već postao živa legenda kluba pošto im je u maju sa dva gola protiv Bajerna u Berlinu doneo trofej u Kupu Nemačke, prvi posle ravno 30 godina.
Izabrane vesti
Zato smo novogodišnji boravak u gradu na Majni i druženje s našim “jugovićima” uoči utakmice s Bavarcima iskoristili i da popričamo s Antom, da nam otkrije tajnu kako je jedan nestašni Dalmatinac tako brzo od “propalog talenta” dospeo među najtraženije fudbalere na planeti.
Ante, deluje da te je fudbalski svet, bar onaj koji nije toliko zaljubljen u Bundesligu, upoznao zahvaljujući onom voleju protiv Argentine. Da li bi ga danas ponovio opet ili bi ipak probao nešto sigurnije?
“Zanimljivo, u istom tom napadu kada sam dao gol ja sam tražio izmenu. Znači imao sam sreće što lopta nije izašla van terena jer da je izašla i ja bih izašao iz igre. Bila je stvarno lepa akcija. Aguero je pucao, Suba uhvatio, dao Lovrenu, ovaj dodao do Mandže, lopta došla do njihovog štopera on vratio golmanu, koji je promašio i ja, koliko me je ona povreda bolela, nisam želeo ništa da komplikujem. Samo sam opalio pa šta bude. I bilo je dobro.”
Opet bi ga tako dao danas?
“Bih, verovatno. To je jače od mene.“
Deluje da voliš spekatkularne golove, da kod tebe kao da ne može “obično”?
“Zavisi kakav mi je dan. Nekada komplikujem previše, a nekada sam prejednostavan.”
Objektivno, lepo leto 2018. za tebe. Posle Svetskog prvenstva se spominjao i prelazak u Bajern?
“Bilo je dosta priče oko dosta klubova. Od početka sam znao da želim da ostanem u Ajntrahtu barem još godinu dana. Sve vreme smo se borili za tu Ligu Evrope i sada kada smo se konačno izborili bilo je glupo da idem iz kluba. Plus ovde se stvarno dobro osećam. I oni su tu (u toku intervjua za istim stolom su Mijat Gaćinović i Luka Jović) tu je i Medo (Slobodan Medojević) u Darmštatu, a došao je i Kole (Filip Kostić) iz Hamburga. Pričao sam s trenerom o svemu, nije mi bilo teško da ostanem.”
Nisi razočaran što si ostao?
“Nisam.”
Da li si zadovoljan pozicijom u Ligi nacija na koju te je Dalić postavio da igraš, centarfora?
“Ja sam levo krilo i to mi je najdraže da igram, ali prošle sezone u klubu kada smo igrali sa dva špica ja sam bio jedan od njih. To mi nije strano, ali na Svetskom sam igrao desno krilo i teško sam se navikao na to. Šta ćeš, zna se da je Perišić na levoj strani, znači igraj desno i ćuti. Sada mislim da će vratiti Kramu u Špic, a da ću ja da igram desno krilo.”
Kako si zadovoljan svojom formom posle Mundijala?
“Čim sam se vratio iz Rusije odmah sam se povredio. Zato sam išao u Beograd na oporavak kod Andre (Andrija Milutinović) i on mi je to rešio. Nisam još na svojih 100 odsto, jer nisam prošao pripreme i celu sezonu igram faktički na rezervi. Verujem da će biti mnogo bolje na proleće.”
Imaš li sada ozbiljniji pristup fudbalu nego pre četiti godine kada si, igrajući za Lajpcig, rekao da si na za tebe prirodnoj poziciji, klupi za rezerve?
“A-ha-ha. Naravno da imam. Pre četiri godine imao sam 20 godina i sprdao sam se. I još sam došao u Lajpcig i video kakva je situacija gore tako da sam se samo prilagodio. Debitovao sam u Lajpcigu tako što me je trener uveo u igru i odmah izveo posle 20 minuta. I onda sam video koja mi je tu uloga, koliko je sati i pomirio se s tim.”
Jesu li se sada konačno složile kockice?
“Otkako sam došao u Ajntraht pre dve i po godine sigurno jesu. Niko Kovač nas je naučio odnosu prema radu, ali i taktički dosta u vezi fudbala što se i vidi na našim rezultatima i ličnim i klupskim. U Frankfurtu sam dosta toga naučio i to mi se sve polako vraća.”
Možeš li da uporediš Seriju A i Bundesligu?
“Međusobno, kada igraju klubovi Bundeslige i Serije A, obično nemački tim pobedi. Kao što smo pobedili Lacio dva puta u Ligi Evrope i pre dve-tri sezone Gladbah je izbacio Fjorentinu ili Leverkuzen Lacio u Ligi šampiona. Bundesliga mi više odgovara, pogotovo stil fudbala koji se ovde forsira. Serija A je teška, ne može se porediti koja je jača, ali kada igraju klubovi međusobno u većini slučajeva pobeđuju bundesligaši. Teško je igrati u Italiji.”
S obzirom da si odrastao u obližnjem Imotskom, a da znamo svi ko je najpopularniji klub u tom delu Hrvatske, da li ti je žao što se nisi afirmisao u Hajduku?
“Vidi, svakom Dalmatincu i detetu iz okoline je san da zaigra na Poljudu pred punim tiribinama protiv Dinama. Ja sam, eto, imao drugačiji put, bio u RNK Splitu, ali dobro je ispalo na kraju.”
Bila je to jedna od talentovanijih generacije Splićana?
“Oni su već bili prvoligaši kada sam se probijao. Mi smo imali talentovanu generaciju koja je osvojila Kup Hrvatske za omladince. Gazda je video da tu ima neki mali i onda mi je dao šansu za prvu ekipu. I tako je sve počelo.”
Početak dakle nije baš bio onakav kakav ga je kao dečak sanja. A u čijem bi dresu voleo da završi karijeru jednoga dana?
“Ne znam, nisam razmišljao... Imotski. Rođen sam u Splitu, ali moji su odatle i eto neka bude Imotski.”
Pre toga još mnogo ozbiljnih evropskih utakmica pred Rebićem. Mada je u jednom trenutku izgledalo da bi Rebićeva karijera mogla da krene nizbrdicom sa koje nema povratka, da će, kao i mnogi pre njega, ostati upamćen kao tek talentovan fudbaler. Iz Splita u Fjorentinu sa nepunih 20 leta…
“Posle dve seniorske sezone u Splitu došao sam u Firencu sa 19 godina. Sada kada gledam iza sebe, vidim da je bilo prerano, ali šta je tu je. Svako ima svoj put, a ja ne bih ništa menjao do sada.“
Usledile su pozajmice u Lajpcig, Veronu, na kraju i Ajntraht…
“Tek sada, u poslednjih godinu i po dana počinjem da uživam u fudbalu. Pre toga nisam igrao ni u Lajpcigu ni u Fjorentini, pa i pola godine u Veroni. Malo povrede, malo ovo, malo ono. Ali, eto, zadnje dve godine igram u kontinuitetu i tek sada sam zapravo postao fudbaler.”
Zanimljiv je tvoj odnos sa Nikom Kovačem. Njegov germanski i tvoj balkanski mentalitet su se dobro skapirali?
“Pazi ovako. Ja sam bio na U-20 Svetskom prvenstvu u Turskoj. Selektor nam je bio Dinko Jeličić, i ja i Marko Livaja, znaš Livaju, mi smo bili dvojica glavnih igrača u timu. Igrali smo u napadu, obojica smo bili jedan pored drugog, a inače smo obojica iz okoline Splita i 'kliknuli smo'. I Niko nas je stalno prozivao preko medija da smo sebični. Vređao nas. Ja gledam, mislim se on nas nikada nije gledao kako igramo, pitam se šta nas dira? A onda je Niko postao selektor U-21, pozvao nas obojicu i prvu utakmicu protiv Švedske mi ih dobijemo s 3:0, a damo golove ja i Livaja. I Kovač je tada video da nismo loši momci, da smo dobri igrači i da treba samo znati s nama. I tako ja sa Nikom sarađujem pet godina i imamo dobar odnos.”
Ono što se ipak sada pitaju svi u Hrvatskoj, može li Rebić da odmeni penzionosanog reprezentativca Marija Mandžukića?
“Mandžu je teško zameniti. I to ne zbog golova već zbog onoga što on daje za ekipu. Ja sam sedeo preko puta njega na ručku stalno i nisam ga čuo da je tri puta rekao nešto. On ćuti, ali na utakmici on gazi. Njega se svi boje i teško ga je zameniti.”
Hoće li to biti problem za Hrvatsku?
“Sigurno će nam nedostajati njegova agresivnost. Dosta je on i važnih golova dao, ali moramo da naučimo da igramo bez njega.”
Za kraj, kakve su ambicije Ajntrahta i tvoje lične?
“Na početku sezone nisam znao našu stvarnu snagu, pogotovo jer je dosta igrača otišlo, a dosta i došlo. U početku je bilo hajde samo da ostanemo u Bundesligi, a u Ligi Evrope šta uradimo. Sada kada vidimo kakvi smo stvarno, mislim da možemo da doguramo daleko u Ligi Evrope, a u prvenstvu možemo da se borimo za Ligu šampiona. Biće potrebno i malo sreće, da nas zaobiđu povrede, ali verujem da možemo mnogo sa ovim momcima“, zaključio je Ante Rebić.
(FOTO: Reuters)